Löydetty 37 Tulokset: obali

  • svoj æu blagoslov na te izliti i uèiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji æe potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. (Knjiga Postanka 22, 17)

  • Ali odmah poslije njih iz Nila iziðe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila. (Knjiga Postanka 41, 3)

  • Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. (Knjiga Postanka 41, 17)

  • Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke. (Knjiga Izlaska 2, 3)

  • Ujutro poði k faraonu. Kad izaðe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio. (Knjiga Izlaska 7, 15)

  • Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao. (Ponovljeni zakon 2, 36)

  • od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona, to jest Hermona, (Ponovljeni zakon 4, 48)

  • A kad su nosaèi Kovèega stigli do Jordana i kada su sveæenici koji su nosili Kovèeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala - (Jošua 3, 15)

  • Svi oni izaðu sa svim svojim èetama, s mnoštvom što ga bijaše kao pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima. (Jošua 11, 4)

  • Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim laðama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima? (Knjiga o sucima 5, 17)

  • Midjanci, Amaleèani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao skakavci; njihovim devama ne bijaše broja, kao pijesku na obali mora. (Knjiga o sucima 7, 12)

  • Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, veæ tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli? (Knjiga o sucima 11, 26)


“Como Jesus, preparemo-nos a duas ascensões: uma ao Calvário e outra ao Céu. A ascensão ao Calvário, se não for alegre, deve ao menos ser resignada!” São Padre Pio de Pietrelcina