Löydetty 1131 Tulokset: nego

  • Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu. (Knjiga Postanka 37, 3)

  • Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, poènu se dogovarati da ga ubiju. (Knjiga Postanka 37, 18)

  • Juda ih prepozna pa reèe: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla. (Knjiga Postanka 38, 26)

  • "Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego æe Bog dati pravi odgovor faraonu." (Knjiga Postanka 41, 16)

  • On æe im opet: "Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje." (Knjiga Postanka 42, 12)

  • Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit æu vam vašeg brata, i vi æete se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'" (Knjiga Postanka 42, 34)

  • "Daleko od mene da uèinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit æe moj rob, a vi drugi poðite mirno k svome ocu!" (Knjiga Postanka 44, 17)

  • Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom. (Knjiga Postanka 45, 8)

  • "Dosta", reèe Izrael. "Sin moj Josip još je živ! Moram poæi i vidjeti ga prije nego umrem." (Knjiga Postanka 45, 28)

  • Kad je ona godina prošla, doðu k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su veæ ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. (Knjiga Postanka 47, 18)

  • Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun! (Knjiga Postanka 48, 5)

  • A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braæi, što sam ga svojim maèem i lukom osvojio od Amorejaca." (Knjiga Postanka 48, 22)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina