Löydetty 229 Tulokset: neæu

  • Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad više neæu zemlju u propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova poèetka; niti æu ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam uèinio. (Knjiga Postanka 8, 21)

  • da neæu uzeti ni konèiæa, ni remena od obuæe, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. (Knjiga Postanka 14, 23)

  • Da sluèajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neæu ga uništiti ako ih ondje naðem èetrdeset i pet", odgovori. (Knjiga Postanka 18, 28)

  • "Ako ih se ondje možda naðe samo èetrdeset?" - opet æe Abraham. "Neæu to uèiniti zbog èetrdesetorice", odgovori. (Knjiga Postanka 18, 29)

  • "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naðe možda samo trideset?" - opet æe on. "Neæu to uèiniti", odgovori, "ako ih ondje naðem samo trideset." (Knjiga Postanka 18, 30)

  • "Evo se opet usuðujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se sluèajno ondje naðe samo dvadeset?" "Neæu ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." (Knjiga Postanka 18, 31)

  • "Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem još samo jednom: Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uništiti zbog njih deset", odgovori. (Knjiga Postanka 18, 32)

  • Odgovori mu: "Uslišat æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu govoriš. (Knjiga Postanka 19, 21)

  • a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Neæu da vidim kako dijete umire." Sjedeæi tako, udari u jecanje. (Knjiga Postanka 21, 16)

  • Ali kad su preda nj stavili hranu, reèe: "Neæu jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reèe: "Onda kazuj!" (Knjiga Postanka 24, 33)

  • Dobro znaj: ja sam s tobom; èuvat æu te kamo god poðeš te æu te dovesti natrag u ovu zemlju; i neæu te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obeæao." (Knjiga Postanka 28, 15)

  • ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neæu iæi na te iza ove gomile i da ti neæeš iæi na me iza ove gomile i ovog stupa. (Knjiga Postanka 31, 52)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina