Fundar 73 Resultados para: sveto

  • "Ne prilazi ovamo!" - reèe. "Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. (Knjiga Izlaska 3, 5)

  • Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti. (Knjiga Izlaska 12, 16)

  • Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na èast i ukras. (Knjiga Izlaska 28, 2)

  • Ne smije se polijevati po tijelu obiènoga èovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! To je posveæeno i neka vam bude sveto! (Knjiga Izlaska 30, 32)

  • Ja æu se okrenuti protiv toga èovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivši svoje èedo Moleku, okaljao moje Svetište i obešèastio moje sveto ime. (Levitski zakonik 20, 3)

  • "Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve! (Levitski zakonik 22, 2)

  • Neka ih sveæenik prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu povrh kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne sveæeniku. (Levitski zakonik 23, 20)

  • A voða vojske Jahvine odgovori Jošui: "Skini obuæu s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš." I Jošua uèini tako. (Jošua 5, 15)

  • I recite: 'Spasi nas, o Bože, Spasitelju naš, i saberi nas i izbavi nas od bezbožnih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo tvojom slavom. (Prva knjiga Ljetopisa 16, 35)

  • Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom dušom da tražite Jahvu, svoga Boga; idite i gradite Svetište Bogu Jahvi, unesite Kovèeg saveza Jahvina i Božje sveto posuðe u Dom koji æe se sagraditi Jahvinu imenu!" (Prva knjiga Ljetopisa 22, 19)

  • Onda se Tobija poèe moliti: "Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke! (Tobija 8, 5)

  • Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo. (Psalmi 33, 21)


“Não se desencoraje, pois, se na alma existe o contínuo esforço de melhorar, no final o Senhor a premia fazendo nela florir, de repente, todas as virtudes como num jardim florido.” São Padre Pio de Pietrelcina