Fundar 1387 Resultados para: joj

  • Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce." (Knjiga Postanka 38, 13)

  • Svrati se on k njoj i reèe: "Daj da ti priðem!" Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "Što æeš mi dati da uðeš k meni?" (Knjiga Postanka 38, 16)

  • A on zapita: "Kakvu jamèevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj peèatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda priðe k njoj i ona po njem zaèe. (Knjiga Postanka 38, 18)

  • Onda reèe Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drži! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao." (Knjiga Postanka 38, 23)

  • Juda ih prepozna pa reèe: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla. (Knjiga Postanka 38, 26)

  • Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. (Knjiga Postanka 38, 27)

  • Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio. (Knjiga Postanka 39, 10)

  • U najgornjoj bilo svakovrsna peciva što ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice jele iz košare povrh moje glave." (Knjiga Postanka 40, 17)

  • "Moj je novac vraæen!" - povika braæi. - "Evo ga u mojoj vreæi!" Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: "Što nam ovo Bog uradi!" (Knjiga Postanka 42, 28)

  • I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlaði prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. (Knjiga Postanka 43, 33)

  • Josip se više nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se oèitovao svojoj braæi. (Knjiga Postanka 45, 1)

  • "Ja sam Josip", reèe Josip svojoj braæi. "Otac mi je, dakle, još na životu!" Ali mu braæa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim. (Knjiga Postanka 45, 3)


“Por que a tentação passada deixa na alma uma certa perturbação? perguntou um penitente a Padre Pio. Ele respondeu: “Você já presenciou um tremor de terra? Quando tudo estremece a sua volta, você também é sacudido; no entanto, não necessariamente fica enterrado nos destroços!” São Padre Pio de Pietrelcina