Fundar 20 Resultados para: Damasku
Asa tada uze srebra i zlata koje je preostalo u riznicama Doma Jahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ih posla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskom kralju, koji je stolovao u Damasku, i poruèi mu: (Prva knjiga o kraljevima 15, 18)
Ben-Hadad reèe mu tada: "Vratit æu ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat æe ti na raspolaganju èetvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga. (Prva knjiga o kraljevima 20, 34)
Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem èist?" Okrenu se i ode odande ljutit. (Druga knjiga o kraljevima 5, 12)
Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na èetrdeset deva. Doðe on i stade preda nj i reèe: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita hoæe li ozdraviti od one bolesti." (Druga knjiga o kraljevima 8, 9)
Kralj Ahaz otišao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je žrtvenik koji bijaše u Damasku. Tada kralj Ahaz posla sveæeniku Uriji mjere žrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove graðe. (Druga knjiga o kraljevima 16, 10)
Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevskoga dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao u Damasku, i poruèi mu: (Druga knjiga Ljetopisa 16, 2)
Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oèi su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku. (Pjesma nad pjesmama 7, 5)
[8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason; (Izaija 7, 8)
Proroštvo o Damasku. Gle, prestat æe Damask biti gradom i postat æe hrpom ruševina; (Izaija 17, 1)
O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest èuše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može. (Jeremija 49, 23)
zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje naðe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. (Djela apostolska 9, 2)
Kad se putujuæi približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. (Djela apostolska 9, 3)