Found 1025 Results for: svoga

  • Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je našao vruæa vrela u pustari dok je èuvao magarad svoga oca Sibeona. (Knjiga Postanka 36, 24)

  • Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu. (Knjiga Postanka 37, 3)

  • I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. (Knjiga Postanka 37, 34)

  • Juda oženi svoga prvoroðenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara. (Knjiga Postanka 38, 6)

  • Tada reèe Juda Onanu: "Priði k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako oèuvaj lozu svome bratu!" (Knjiga Postanka 38, 8)

  • Onda Juda reèe svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braæa. I tako Tamara ode da živi u oèevu domu. (Knjiga Postanka 38, 11)

  • "Spremit æu ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostaviš jamèevinu dok ga ne pošalješ." (Knjiga Postanka 38, 17)

  • Juda ih prepozna pa reèe: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla. (Knjiga Postanka 38, 26)

  • zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak. (Knjiga Postanka 39, 4)

  • I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipæaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kuæi i u polju. (Knjiga Postanka 39, 5)

  • On se oprije i reèe ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kuæi; sve što ima meni je povjerio. (Knjiga Postanka 39, 8)

  • Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogriješe o svoga gospodara, kralja egipatskog. (Knjiga Postanka 40, 1)


“Que Maria sempre enfeite sua alma com as flores e o perfume de novas virtudes e coloque a mão materna sobre sua cabeça. Fique sempre e cada vez mais perto de nossa Mãe celeste, pois ela é o mar que deve ser atravessado para se atingir as praias do esplendor eterno no reino do amanhecer.” São Padre Pio de Pietrelcina