Found 186 Results for: govorio

  • Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. (Knjiga Postanka 22, 9)

  • Èim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te èuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je èovjek govorio", on poðe onome koji je još stajao kod deva na studencu. (Knjiga Postanka 24, 30)

  • Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljaèi svome ocu, (Knjiga Postanka 27, 5)

  • Dok je on još s njima govorio, doðe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. (Knjiga Postanka 29, 9)

  • Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!" (Knjiga Postanka 34, 4)

  • Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja. (Knjiga Postanka 35, 14)

  • A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel. (Knjiga Postanka 35, 15)

  • Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u èatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu. (Knjiga Postanka 37, 22)

  • Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac. (Knjiga Postanka 37, 35)

  • Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesreæa", govorio je. (Knjiga Postanka 42, 4)

  • Josip prepozna braæu èim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane." (Knjiga Postanka 42, 7)

  • Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla." (Knjiga Postanka 42, 21)


“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina