1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
3 Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
6 Kad je izminulo èetrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je naèinio na korablji;
7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.
8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
9 Ali golubica ne naðe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
10 Poèeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
11 Prema veèeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
12 Još poèeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
13 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
15 Tada Bog reèe Noi:
16 "Iziði iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
17 Sa sobom izvedi sva živa biæa, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"
18 I Noa iziðe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom mièu - iziðu iz korablje, vrsta za vrstom.
20 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih èistih životinja i od svih èistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21 Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad više neæu zemlju u propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova poèetka; niti æu ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam uèinio.
22 Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vruæine, ljeta, zime, dani, noæi nikada prestati neæe."
Versículos relacionados com Knjiga Postanka, 8:
Poglavlje 8. Postanka bavi se krajem poplave i odlaskom Noa i njegove obitelji iz Kovčega. Opisana je kao da se vode postupno spuštaju i konačno se kovčeg odmarao nad planinom Ararate. Noah je poslao vranu i golubicu da potvrdi postojanje suhe zemlje. Kad se golubica vratila s maslinovim listom, Noah je znao da su se vode osušile. Na kraju poglavlja, Noah gradi oltar i nudi žrtve Bogu.
Psalam 29:10 - "Gospodin je naselio suverena zbog poplave; Gospodin ostaje suveren zauvijek." Ovaj stih ističe Božji suverenitet, pokazujući da je odgovoran za poplavu i kontrolira cijelo stvaranje.
Izaija 54:9 - "Za mene će to biti kao u Noinim danima: zakleo sam se da Noah Waters više neće prekrivati zemlju; pa sam se zakleo da više neću ići protiv vas, niti ću vas ukoriti." Ovaj se stih odnosi na Božje obećanje da poplavom više neće uništiti zemlju, kao što je to činio u Noinim danima.
Hebrejima 11:7 - "Po vjeri Noah, kad je upozorio na stvari koje još nisu viđene, premještene svetim strahom, sagradio je kovčeg kako bi spasio svoju obitelj. Kroz vjeru je osudio svijet i postao nasljednik pravde koja je prema vjeri. " Ovaj stih naglašava Noinu vjeru u Boga i njegovu poslušnost da izgradi kovčeg, što je spasilo njega i njegovu obitelj od poplave.
Matej 24:37-39- "Kao što je to bilo u Noinim danima, tako da će biti na dolasku čovječjeg sina. Jer u danima prije poplave, ljudi su živjeli jedući i pijući, udajući se i dajući se u to Brak, sve do dana kad je Noah ušao u Kovčeg; i nisu shvatili ništa, sve dok poplava nije došla i odvela ih svima. Dakle, to će biti na dolasku čovječjeg sina. " Ovaj stih uspoređuje Noine dane i onoga što će se dogoditi prije povratka Isusa Krista, pokazujući važnost budnosti i duhovne pripreme.
1. Petar 3:20-21 - "... da su u drugi put bili buntovni, kad je Božje strpljenje očekivalo u Noinim danima, dok su pripremali kovčeg; u kojoj je malo, naime osam duša, spašeno kroz vodu koja je također sada, Prema odgovarajućem liku, krštenje vas spašava, ne uklanjanje prljavštine iz tijela, već odgovor dobre savjesti Bogu kroz uskrsnuće Isusa Krista. " Ovaj stih povezuje Noino spasenje kroz poplavu i spasenja kršćana krštenjem, ističući važnost dobre savjesti i vjere u Isusa Krista.
Chapters: