1 Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima.
2 Kad Jakovu rekoše: "Evo ti je došao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju.
3 Reèe Jakov Josipu: "Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade,
4 a potom mi reèe: 'Uèinit æu te rodnim i mnogobrojnim, uèinit æu da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat æu ovu zemlju u posjed zauvijek.'
5 Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun!
6 A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braæe.
7 Kad sam se, naime, vraæao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem."
8 Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?"
9 Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", reèe.
10 Izraelu oèi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli.
11 Potom Izrael reèe Josipu: "Nisam oèekivao da æu još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke."
12 Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni.
13 Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primaèe.
14 Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlaði, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvoroðenac.
15 Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreæi: "Bog, èijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas,
16 anðeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih preða Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!"
17 Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se oèima to uèini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu.
18 "Ne tako, oèe moj," reèe Josip svome ocu, "jer ovo je prvoroðenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!"
19 Ali njegov otac to odbije rekavši: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega æe postati narod i bit æe velik. Ali njegov mlaði brat bit æe veæi od njega, a njegovo æe potomstvo biti mnoštvo."
20 Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreæi: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek' i tebi Bog uèini!" Tako stavi Efrajima pred Manašea.
21 Poslije Izrael reèe Josipu: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti; no Bog æe biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca.
22 A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braæi, što sam ga svojim maèem i lukom osvojio od Amorejaca."
Versículos relacionados com Knjiga Postanka, 48:
Postanak 48 pripovijeda trenutak kada Jacob blagoslovi svoje unuke Efraim i Manasseh, Josipske sinove. Jacob daje blagoslov prvorođenog Ephraimu, najmlađem, umjesto Manasseha najstarijeg, što je bilo neobično u tadašnjoj kulturi. Sljedećih pet stihova odabrano je za njihovu važnost s temama koje su upućene u ovom poglavlju.
1. Timoteju 4:14: "Poklon koji je u vama nije prezvan, koji je dat proročanstvu, nametanjem ruku starijeg." Jakov blagoslov na Ephraim i Manasseh primjer je kako vođa može prepoznati i blagosloviti one koji imaju posebne darove i vještine, čak i ako nisu starješine ili očigledniji.
Rimljanima 8:17: "A ako smo djeca, uskoro smo i nas nasljednici, nasljednici Božji i Kristovi suovnici: Ako je sigurno da patimo s njim, da se s njim možemo proslaviti." Blagoslov rođenja koji je dodijeljen Ephraimu, a ne Manasseh, primjer je kako Bog često bira najmanje očigledno ili naizgled manje sposoban za primanje blagoslova i počasti.
Izreke 17:6: "Stara kruna su djeca svoje djece; i slava njihove djece su njihovi roditelji." Jacob pokazuje ljubav i brigu o svojim unucima, blagoslovi ih i prepoznaje važnost sljedeće generacije za kontinuitet obitelji i nasljeđa.
1. Petrova 2:9: "Ali vi ste izabrana generacija, Kraljevsko svećeništvo, Sveta nacija, stečeni narod, da možete najaviti vrline onoga koji vas je nazvao iz tame u njegovo divno svjetlo." Blagoslov koji je dodijeljen Ephraimu i Manassehu primjer je kako Bog može upotrijebiti sljedeću generaciju za obavljanje svojih svrha i prenošenje svojih vrijednosti.
Hebrejima 11:21: "Po vjeri, Jakov, blizu smrti, blagoslovio je svakog od Josipovih sinova i volio ga, sklon kraju njegove granice." Jakov blagoslov na svoje unuke primjer je kako vjera može nadahnuti oca ili djeda da blagoslovi i prenese duhovne vrijednosti sljedećoj generaciji.
Chapters: