1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kuæanstva: "Napuni vreæe ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreæe.
2 A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno s njegovim novcem za žito." On uèini kako mu je Josip naredio.
3 Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.
4 Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Na noge! Poði za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvraæate zlo za dobro?
5 Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne èita iz njega proricanje? Zlo ste uèinili!'"
6 Stigavši ih, ponovi im te rijeèi.
7 Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da uèine takvo što!
8 Èak i novac koji smo našli u svojim vreæama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuæe tvoga gospodara!
9 Onaj u koga se od tvojih slugu naðe, neka se usmrti, a mi drugi postat æemo robovi tvome gospodaru."
10 "Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak æe samo onaj u koga se ukradeno pronaðe biti moj rob, a ostali bit æete slobodni."
11 Brže spustiše vreæe na zemlju i svaki svoju otvori.
12 On je pretraživao, poèevši s najstarijim i završivši s najmlaðim. Pehar se naðe u Benjaminovoj vreæi.
13 Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad.
14 Kad su Juda i njegova braæa ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju.
15 Onda im Josip reèe: "Kakvo je to djelo što ste ga uèinili? Zar ne znate da se èovjek kao što sam ja bavi proricanjem?"
16 Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reæi svome gospodaru? Što možemo kazati, èime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar."
17 "Daleko od mene da uèinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit æe moj rob, a vi drugi poðite mirno k svome ocu!"
18 Onda mu se Juda primaèe i reèe: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rijeè ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu.
19 Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?'
20 Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.'
21 Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oèi?'
22 A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeèak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.'
23 Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmlaði brat s vama ne doðe ovamo, više ne smijete preda me.'
24 Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeèi moga gospodara.
25 Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!'
26 Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama poðe naš najmlaði brat, siæi æemo, jer ne smijemo pred onoga èovjeka ako ne bude s nama naš najmlaði brat.'
27 Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina.
28 Jedan je nestao, te sam zakljuèio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio.
29 Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreæa snaðe, moju æete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.'
30 Ako sad doðem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiæ - èiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama,
31 on æe svisnuti kad vidi da djeèaka nema s nama; tako æe tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol.
32 Jer tvoj je sluga zajamèio ocu svome za djeèaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit æu kriv svome ocu svega vijeka.'
33 Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djeèak neka ide natrag s braæom.
34 Jer, kako mogu k svome ocu ako djeèaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca."
Versículos relacionados com Knjiga Postanka, 44:
U Postanku 44, José uzbuđuje test za svoju braću, koji su došli u Egipat da kupuju hranu. Ima zdjelu u vrećici Benjaminovih žitarica, mlađeg brata, a zatim optužuje Benjamina da je ukrao šalicu. Druga braća su očajna, a Joseph ih testira da vide jesu li promijenili svoj lik od posljednjeg puta kad su ih vidjeli. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:
Mudre izreke 17:3: "Crucible je za srebro, a pećnica je za zlato; ali Gospodin dokazuje srca." Ovaj stih govori o važnosti suđenja i kako Bog testira naša srca da nas pročisti.
1. Petrova 1:7: "Da dokaz vaše vjere, mnogo dragocjeniji od zlata koje propada i dokazuje vatrom, smanjuje se na pohvalu, slavu i čast u otkrivenju Isusa Krista." Ovaj stih govori o tome kako nam naši kušnje pomažu da rastemo u vjeri i slavimo Boga.
James 1:2-4: "Moja braća, sklona je svu radost prolaska kroz razne suđenja, znajući da suđenje vaše vjere, jednom potvrđeno, stvara upornost. Sada, upornost mora imati potpunu akciju, tako da ste možda savršeni i pravedni, ni na koji način ne onesposobljavaju. " Ovaj stih govori o tome kako bismo se trebali suočiti s suđenjima s radošću, jer nam pomažu da rastemo u upornosti i zrelosti.
Psalam 26:2: "Pijejte me, O Gospodine, i dokažite mi; ispitajte moje srce i svoj um." Ovaj je stih molitva Boga da testira naša srca i pomogne nam da hodamo na njihov način.
Jeremiah 17:10: "Ja, Gospodin, odvedu svoje srce i izazivam misli; i to da dajem svakome prema svojim načinima i prema plodu njegovih postupaka." Ovaj stih govori o tome kako Bog ispituje naša srca i sudi nas prema našim postupcima.
Chapters: