1. Rijeè Jahvina koja doðe Joelu, sinu Petuelovu.

2. Èujte ovo, starci, poèujte, svi žitelji zemlje! Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane il' u dane vaših otaca?

3. Recite ovo svojim sinovima, vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu.

4. Što ostavi šaška, proždrije skakavac, što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac.

5. Probudite se, pijanice, i plaèite! Sve vinopije, tužite za novim vinom: iz usta vam je oteto.

6. Jer prekri moju zemlju narod moæan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, oènjaci mu kao u lavice.

7. Opustoši mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele.

8. Plaèite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaruènikom svojim.

9. Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuže sveæenici, sluge Jahvine.

10. Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje.

11. Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za jeèmom, jer propade žetva poljska.

12. Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti izmeðu sinova ljudskih.

13. Sveæenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, narièite! Doðite, prenoæite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice!

14. Naredite sveti post, proglasite zbor sveèani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuæu Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi:

15. "Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg.

16. Ne išèeznu li hrana pred našim oèima? Nije li nestalo radosti i sreæe iz Doma Boga našega?

17. Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta.

18. Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Èak i stada ovaca kaznu podnose.

19. Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska.

20. Èak i zvijeri èeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske.





“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina