Gefunden 298 Ergebnisse für: kæeri

  • Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile? (Knjiga Postanka 31, 43)

  • Ako budeš loše postupao prema mojim kæerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kæeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da æe Bog biti svjedok izmeðu mene i tebe." (Knjiga Postanka 31, 50)

  • Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kæeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. (Knjiga Postanka 32, 1)

  • upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraæali iz polja. Kad su èuli vijest, ljudi su bili ojaðeni i vrlo ljuti. Što je Šekem uèinio - legavši s Jakovljevom kæeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. (Knjiga Postanka 34, 7)

  • Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kæeri, a naše kæeri uzimajte sebi! (Knjiga Postanka 34, 9)

  • Onda vam možemo davati svoje kæeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. (Knjiga Postanka 34, 16)

  • Mladiæ nije èasio da zahtjev izvrši, jer je èeznuo za Jakovljevom kæeri; a bio je najuvaženiji od svih u oèevu domu. (Knjiga Postanka 34, 19)

  • "Ovaj je svijet prijazan; neka se meðu nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreæu; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kæeri sebi za žene, a njima davati svoje. (Knjiga Postanka 34, 21)

  • Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kæeri, svu èeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. (Knjiga Postanka 36, 6)

  • A ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kæeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuša, Jalama i Koraha. (Knjiga Postanka 36, 14)

  • A ovo su potomci Ezavove žene Oholibame: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove žene Oholibame, kæeri Anine. (Knjiga Postanka 36, 18)

  • Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac. (Knjiga Postanka 37, 35)


“O Senhor nos dá tantas graças e nós pensamos que tocamos o céu com um dedo. Não sabemos, no entanto, que para crescer precisamos de pão duro, das cruzes, das humilhações, das provações e das contradições.” São Padre Pio de Pietrelcina