Encontrados 15 resultados para: sveæenièkih

  • Jedino nije preuzeo sveæenièkih imanja, jer je faraon davao sveæenicima odreðeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. (Knjiga Postanka 47, 22)

  • a neki od sveæenièkih sinova miješali su pomast od miomirisa. (Prva knjiga Ljetopisa 9, 30)

  • Evo sveæenièkih i levitskih redova za svaku službu u Božjem Domu; imaš uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vještih svakoj službi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedništvom." (Prva knjiga Ljetopisa 28, 21)

  • A od sveæenièkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja - onoga koji je uzeo za ženu jednu kæer Barzilaja Gileaðanina te se prozvao tim imenom. (Knjiga Ezrina 2, 61)

  • Dali su prema svojim moguænostima u riznicu šezdeset tisuæa drahmi zlata, pet tisuæa mina srebra i stotinu sveæenièkih haljina. (Knjiga Ezrina 2, 69)

  • Izabrao sam dvanaest glavara sveæenièkih, Šerebju i Hašabju, i s njima desetoricu njihove braæe; (Knjiga Ezrina 8, 24)

  • Pojedini glavari obitelji dadoše priloge za gradnju. Namjesnik je položio u riznicu tisuæu drahmi zlata, pedeset vrèeva, trideset sveæenièkih haljina. (Knjiga Nehemijina 7, 69)

  • A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuæa drahmi zlata, dvije tisuæe mina srebra i šezdeset i sedam sveæenièkih haljina. (Knjiga Nehemijina 7, 71)

  • U Jojakimovo vrijeme glavari sveæenièkih obitelji bijahu: Serajine obitelji Meraja; Jeremijine Hananja; (Knjiga Nehemijina 12, 12)

  • a od sveæenièkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa, (Knjiga Nehemijina 12, 35)

  • Ovako mi reèe Jahve: "Idi i kupi vrè glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i sveæenièkih. (Jeremija 19, 1)

  • Otada poèe Isus upuæivati uèenike kako treba da poðe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara sveæenièkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treæi dan da uskrsne. (Evanðelje po Mateju 16, 21)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina