Encontrados 58 resultados para: ostade

  • Istrijebi se svako biæe s površja zemaljskog: èovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. (Knjiga Postanka 7, 23)

  • Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. (Knjiga Postanka 13, 12)

  • Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uèini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. (Knjiga Postanka 29, 31)

  • Ali egipatski vraèari svojim vraèanjem uèiniše isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca: nije htio poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. (Knjiga Izlaska 7, 22)

  • Tada reèe Jahve Mojsiju: "Pruži ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje što još ostade nakon tuèe!" (Knjiga Izlaska 10, 12)

  • Tako vode, slijevajuæi se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. (Knjiga Izlaska 14, 28)

  • Mojsije ostade ondje s Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploèe ispisao rijeèi Saveza - Deset zapovijedi. (Knjiga Izlaska 34, 28)

  • Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo poštedi Jošua. Ona ostade meðu Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje je poslao Jošua da uhode Jerihon. (Jošua 6, 25)

  • Razdrije Jošua haljine svoje i baci se nièice pred Kovèegom Jahvinim, i ostade tako do veèeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom. (Jošua 7, 6)

  • I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije pošao za Izraelcima. Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce. (Jošua 8, 17)

  • Njihovi su im izašli u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naðoše posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: biše pobijeni tako te ni jedan ne ostade živ niti uteèe. (Jošua 8, 22)

  • Pobili su sve oštricom maèa, izvršujuæi "herem", kletvu. Ne ostade ništa živo, a Hasor spališe ognjem. (Jošua 11, 11)


“Dirás tu o mais belo dos credos quando houver noite em redor de ti, na hora do sacrifício, na dor, no supremo esforço duma vontade inquebrantável para o bem. Este credo é como um relâmpago que rasga a escuridão de teu espírito e no seu brilho te eleva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina