Izaija, 11

1. Isklijat æe mladica iz panja Jišajeva, izdanak æe izbit' iz njegova korijena.

2. Na njemu æe duh Jahvin poèivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.

3. Prodahnut æe ga strah Gospodnji: neæe suditi po viðenju, presuðivati po èuvenju,

4. veæ po pravdi æe sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom rijeèi svoje ošinut æe silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika.

5. On æe pravdom opasati bedra, a vjernošæu bokove.

6. Vuk æe prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozliæem, tele i laviæ zajedno æe pasti, a djetešce njih æe vodit'.

7. Krava i medvjedica zajedno æe pasti, a mladunèad njihova skupa æe ležati, lav æe jesti slamu k'o govedo.

8. Nad rupom gujinom igrat æe se dojenèe, sisanèe æe ruku zavlaèiti u leglo zmijinje.

9. Zlo se više neæe èiniti, neæe se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja æe se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.

10. U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci æe željno tražiti. I prebivalište njegovo bit æe slavno.

11. U dan onaj: Jahve æe drugi put ruku pružiti da otkupi Ostatak svoga naroda, one što ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Kuša i Elama, iz Šineara, Hamata i s morskih otoka.

12. Podignut æe stijeg narodima, sabrat æe Izraelu prognanike i skupiti Judi raspršene sa sva èetiri kraja zemlje.

13. Ljubomor æe nestat' Efrajimov, bit æe istrijebljeni dušmani Judini; Efrajim neæe više zavidjeti Judi, a Juda neæe biti neprijatelj Efrajimu.

14. Filistejcima na zapadu za vrat æe sjesti, zajedno æe plijeniti sinove Istoka; ruku æe svoju pružit' na Edom i Moab, bit æe im pokorni sinovi Amonovi.

15. Jahve æe isušit' zaljev mora egipatskog, zamahnut æe rukom protiv Eufrata; snagom daha razbit æe ga na sedam potoka da se u obuæi može prelaziti:

16. i bit æe cesta Ostatku njegova naroda, koji preživio bude iz Asira, kao što bijaše Izraelcima kad iziðoše iz zemlje egipatske.