1. I ja, braæo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejaèadi u Kristu.

2. Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete

3. jer još ste tjelesni. Doista, dok je meðu vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?

4. Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste li odveæ ljudi?

5. Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako veæ komu Gospodin dade.

6. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.

7. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti.

8. Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki æe po svome trudu primiti plaæu.

9. Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja graðevina.

10. Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziðuje; ali svaki neka pazi kako naziðuje.

11. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.

12. Naziðuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom -

13. svaèije æe djelo iziæi na svjetlo. Onaj æe Dan pokazati jer æe se u ognju oèitovati. I kakvo je èije djelo, oganj æe iskušati.

14. Ostane li djelo, primit æe plaæu onaj tko ga je nazidao.

15. Izgori li èije djelo, taj æe štetovati; ipak, on æe se sam spasiti, ali kao kroz oganj.

16. Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.

17. Ako tko upropašæuje hram Božji, upropastit æe njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

18. Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar meðu vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.

19. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.

20. I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.

21. Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše.

22. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduæe: sve je vaše,

23. vi Kristovi, a Krist Božji.





“O Senhor nos dá tantas graças e nós pensamos que tocamos o céu com um dedo. Não sabemos, no entanto, que para crescer precisamos de pão duro, das cruzes, das humilhações, das provações e das contradições.” São Padre Pio de Pietrelcina