1. Godine sto pedeset i prve uteèe iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji.

2. Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega.

3. Kad je on to doznao, reèe: "Ne pokazujte mi njihovih lica!"

4. Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva.

5. Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim sveæenikom.

6. Oni su pred kraljem optuživali narod govoreæi: "Juda je sa svojom braæom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje.

7. Zato pošalji èovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagaèe!"

8. Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorjeèja, èovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju.

9. Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio sveæeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima.

10. Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braæi s miroljubivim rijeèima, punim himbe.

11. Ali oni nisu vjerovali njihovim rijeèima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom.

12. A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeæe zakonoznanaca da pronaðe pravedno rješenje.

13. Meðu Izraelcima prvi su Hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir.

14. Govorahu oni: "S vojskom je došao sveæenik od Aronova plemena. Neæe nam uèiniti ništa nažao."

15. Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Neæemo vam uèiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima."

16. Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te izmeðu njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema rijeèima Pisma:

17. "Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa."

18. Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: "Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili."

19. Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskoèili k njemu. Bacio ih je u velik bunar.

20. Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju.

21. Alkim se stao boriti za velikosveæenièku èast.

22. Oko njega sabraše se svi koji su smuæivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i poèinili mnogo zla u Izraelu.

23. Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela,

24. stade obilaziti svim judejskim krajevima osveæujuæi se istaknutim prebjezima i braneæi im prolaz zemljom.

25. Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neæe moæi oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore.

26. Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovoða, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod.

27. Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruèi Judi i njegovoj braæi ove himbeno miroljubive rijeèi:

28. "Neka izmeðu mene i vas ne bude rata. Posjetit æu vas miroljubivo, sa slabom pratnjom."

29. Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu.

30. Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti.

31. Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama.

32. Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad.

33. Poslije tih dogaðaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki sveæenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja.

34. Ali im se on naruga, ismija ih, oneèisti i obasu pogrdama.

35. U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit æu tu graðevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo." Potom je izišao sav razjaren.

36. Sveæenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih oèiju:

37. "Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude kuæa molitve i prošnje.

38. Osveti se tom èovjeku i njegovoj vojsci da padnu od maèa! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!"

39. Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirska vojska.

40. Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuæe ljudi. On se ovako pomolio:

41. "Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anðeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuæa.

42. Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnièki govorio protiv tvog Svetišta i sudi mu po njegovoj zloæi!"

43. Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici.

44. Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se.

45. Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeæi za njima bojnim trubama.

46. Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od maèa, nijedan nije izbjegao.

47. Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu.

48. Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja.

49. Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara.

50. Tako se judejska zemlja malo smirila.





“De que vale perder-se em vãos temores?” São Padre Pio de Pietrelcina