1. Èasti lijeènika èašæu koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio.

2. Lijeèenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva.

3. Znanje uzdiže glavu lijeèniku i moænici ga poštuju.

4. Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih èovjek ne odbacuje.

5. Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuæ' tako svoju moæ?

6. Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.

7. Njima se lijeèi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema.

8. Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom.

9. Sine moj, u bolesti ne budi potišten, veæ se Bogu moli jer on zdravlje daje.

10. Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha oèisti srce.

11. Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem.

12. Ali i lijeèniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban.

13. Katkad je spas u ruci njihovoj,

14. jer se i oni Bogu utjeèu da im poda milost izljeèenja i lijek za spas života.

15. Tko griješi pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lijeènièke.

16. Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema obièaju i ne uskrati poèasti grobu njegovu.

17. Gorko plaèi i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje.

18. Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu.

19. Neka žalost proðe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv.

20. Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak.

21. I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš.

22. Misli na njegovu kob koja je i tvoja: juèer meni, danas tebi.

23. Kad mrtvac poèine, nek' poèine i spomen njegov i utješi se kad izaðe njegov duh.

24. U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar.

25. Kako æe omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi:

26. um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi.

27. Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noæ: oni koji rezbare peèatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što veæom sliènošæu uzoru i bde noæu da usavrše svoje djelo.

28. Tako i kovaè koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peèe mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk èekiæa zaglušuje uho njegovo, oèi upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noæu bdi da ga usavrši.

29. Tako i lonèar koji sjedi kod posla svog i okreæe toèak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.

30. Rukom daje oblik glini, a nogama je gnjeèi; srcem misli na laštenja i bdi noæu da peæ oèisti.

31. Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vièan svome poslu.

32. Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja.

33. Ali njih ne pitaju u vijeæu narodnom i ne istièu se u opæini. Ne sjede na stolici sudaèkoj i ne shvaæaju Zakona zavjetnoga.

34. Ne istièu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih meðu tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.





“Diante de Deus ajoelhe-se sempre.” São Padre Pio de Pietrelcina