Jeremija, 44

1. Rijeè koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu.

2. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreæu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi,

3. zbog nedjela njihovih što ih uèiniše da bi mene vrijeðali, polazeæi drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe.

4. A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: 'Ne èinite tih gnusoba koje su mi ogavne!'

5. Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloæe svoje i prestanu kaditi tuðim bogovima.

6. Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas.

7. Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreæu" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenèad, te vam ni ostatka ostati neæe,

8. jer me vrijeðate djelima ruku svojih, kadeæi tuðim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit æete iskorijenjeni i postat æete kletva i ruglo meðu svim narodima na zemlji?

9. Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, poèinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim?

10. Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim."

11. Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okreæem svoje lice vama, na nesreæu vašu, da zatrem svu zemlju judejsku.

12. Odnijet æu ostatak Judeje koji je odluèio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi æe izginuti u zemlji egipatskoj, past æe od maèa, od gladi æe pogibati, poginut æe svi, malo i veliko, pomrijet æe od maèa i gladi, i bit æe prokletstvo, užas, kletva i poruga.

13. Kaznit æu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: maèem, glaðu i kugom.

14. A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neæe uteæi ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše èeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neæe vratiti, osim izbjeglica."

15. I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tuðim bogovima, i sve nazoène žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji:

16. "Rijeèi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo;

17. naprotiv, i dalje æemo se držati zadane rijeèi: kadit æemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi èinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreæa.

18. Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maèa i gladi pogibali."

19. A žene rekoše: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa peèemo kolaèe u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?"

20. Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reèe:

21. "Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski?

22. Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje poèiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas.

23. Zbog toga što ste, prinoseæi tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedoèanstava ne držaste, snaðe vas ova nevolja, kakva je danas."

24. Zatim reèe Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:

25. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi žene, ono što vaša usta obeæaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: 'Mi æemo se tvrdo držati zavjeta što ih uèinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice!

26. Ali èujte zato rijeè Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neæe više izustiti mojega imena; nitko neæe reæi: 'Živoga mi Jahve!'

27. Evo, bdim nad njima, na nesreæu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut æe od maèa i gladi do potpunog istrebljenja.

28. I bit æe malo onih koji æe izbjeæi maèu i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda æe sav ostatak judejski, svi koji doðoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati èija rijeè vrijedi, moja ili njihova.

29. A ovo neka vam bude znamenje - rijeè je Jahvina - da æu vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da æe se vama na nesreæu ispuniti prijetnje moje protiv vas.'

30. Ovako govori Jahve: 'Gle, predat æu faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'"