Evanðelje po Marku, 4

1. I poèe opet pouèavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uðe u laðu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.

2. Pouèavao ih je u prispodobama mnogoèemu. Govorio im u pouci:

3. "Poslušajte! Gle, iziðe sijaè sijati.

4. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, doðoše ptice i pozobaše ga.

5. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

6. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.

7. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.

8. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."

9. I doda: "Tko ima uši da èuje, neka èuje!"

10. Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.

11. I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

12. da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."

13. I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako æete onda razumjeti prispodobe uopæe?

14. Sijaè sije Rijeè.

15. Oni uz put, gdje je Rijeè posijana, jesu oni kojima, netom èuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rijeè u njih posijanu.

16. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad èuju Rijeè, odmah je s radošæu prime,

17. ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rijeèi, odmah se sablazne.

18. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Rijeè,

19. ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Rijeè te ona ostane bez ploda.

20. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji èuju i prime Rijeè te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.

21. I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijeænjak?

22. Ta ništa nije zastrto, osim zato da se oèituje; i ništa skriveno, osim zato da doðe na vidjelo!

23. Ima li tko uši da èuje, neka èuje."

24. I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit æe vam se. I nadodat æe vam se.

25. Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što ima."

26. I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad èovjek baci sjeme u zemlju.

27. Spavao on ili bdio, noæu i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;

28. zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.

29. A èim plod dopusti, brže se on laæa srpa jer eto žetve."

30. I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?

31. Kao kad se gorušièino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,

32. jednoæ posijano, naraste i postane veæe od svega povræa pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."

33. Mnogim takvim prispodobama navješæivaše im Rijeè, kako veæ mogahu slušati.

34. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim uèenicima sve razjašnjavao.

35. Uveèer istoga dana kaže im: "Prijeðimo prijeko!"

36. Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako veæ bijaše u laði. A pratile su ga i druge laðe.

37. Najednom nasta žestoka oluja, na laðu navale valovi te su je veæ gotovo napunili.

38. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Uèitelju! Zar ne mariš što ginemo?"

39. On se probudi, zaprijeti vjetru i reèe moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.

40. Tada im reèe: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"

41. Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"