1. Poèinjemo li opet sami sebe preporuèivati? Ili trebamo li, kao neki, preporuèna pisma na vas ili od vas?

2. Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i èitaju svi ljudi.

3. Vi ste, oèito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na ploèama kamenim, nego na ploèama od mesa, u srcima.

4. Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.

5. Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.

6. On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.

7. Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,

8. koliko li æe slavnija biti služba Duha.

9. Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti.

10. I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom.

11. Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.

12. Imajuæi dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošæu,

13. a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga.

14. Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes èitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.

15. Naprotiv, kad god se èita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.

16. Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut æe se prijevjes.

17. Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

18. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.





“Deus ama quem segue o caminho da virtude.” São Padre Pio de Pietrelcina