Propovjednik, 5

1. Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s rijeèima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje rijeèi.

2. San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva rijeèi.

3. Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

4. Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.

5. Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anðelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na rijeè tvoju i uništi djelo tvojih ruku?

6. Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeèi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.

7. Ako vidiš gdje tlaèe siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne èudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.

8. Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

9. Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.

10. Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga oèima gleda?

11. Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.

12. I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.

13. Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.

14. Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako æe gol i otiæi kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

15. I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar muèio.

16. Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.

17. Ovo, stoga, zakljuèujem: prava je sreæa èovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muèi pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuðena.

18. Pa ako je èovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.

19. Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.