Pjesma nad pjesmama, 4
1. Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oèi kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izaðoše na brdo Gilead.
2. Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.
3. Usne su tvoje kao trake od grimiza i rijeèi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.
4. Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagraðena: tisuæu štitova visi na njoj, sve oklopi junaèki.
5. Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu meðu ljiljanima.
6. Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poæi æu na brdo smirne, na brežuljak tamjana.
7. Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.
8. Poði sa mnom s Libana, nevjesto, poði sa mnom s Libana. Siði s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.
9. Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.
10. Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slaða je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.
11. S usana tvojih, nevjesto, saæe kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.
12. Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapeèaæen.
13. Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:
14. nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.
15. Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teèe s Libana.
16. Ustani, sjevernjaèe, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj doðe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.
