1. Job progovori i reèe:

2. "Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi muèni tješioci!

3. Ima li kraja tim rijeèima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?

4. I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti rijeèima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;

5. i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.

6. Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar æe me minuti?

7. Zlopakost me sada shrvala posvema, èitava se rulja oborila na me.

8. Ustao je proti meni da svjedoèi i u lice mi se baca klevetama.

9. Jarošæu me svojom razdire i goni, škrguæuæ' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me oèima,

10. prijeteæi, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno æuškaju, u èoporu svi tad navaljuju na me.

11. Da, zloæudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izruèio.

12. Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me šèepa da bi me slomio.

13. Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuèi zemlju žednu natopi.

14. Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasræe na mene.

15. Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam èelo svoje u prašinu.

16. Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeða mi je pala.

17. A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek èista.

18. O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da poèine.

19. Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

20. Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:

21. o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

22. No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.





“Quando fizer o bem, esqueça. Se fizer o mal, pense no que fez e se arrependa.” São Padre Pio de Pietrelcina