1. Teško Arielu! Arielu, gradu što ga opkoli David! Nek' se niže godina na godinu, nek' se izredaju blagdani,

2. pa æu pritisnuti Ariel i nastat æe jauk i lelek. Za mene æeš biti Ariel,

3. opkolit æu te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe æu diæi.

4. Oboren govorit æeš sa zemlje, iz praha mucat' rijeèju prigušenom, glas æe ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha æeš šaptati besjedu.

5. Kao sitna prašina bit æe mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka:

6. pohodit æe te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire.

7. Bit æe k'o san, utvara noæna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše.

8. Bit æe kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako æe se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske.

9. Stanite, skamenite se od èuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posræu, ali ne od silna piæa.

10. Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oèi vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce.

11. Zato æe vam svako viðenje biti kao rijeèi u zapeèaæenoj knjizi: dade li se kome tko zna èitati govoreæi: "De, èitaj to!" - on æe odgovoriti: "Ne mogu jer je zapeèaæena."

12. A dade li se kome tko ne zna èitati govoreæi: "Èitaj to!" - on æe odvratiti: "Ne znam èitati."

13. Jahve reèe: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama èasti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje nauèena ljudska uredba,

14. zato æu, evo, i dalje èudno postupati s ovim narodom - èudno i preèudno: i propast æe mudrost njegovih mudraca, pomraèit se umnost njegovih umnika."

15. Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?"

16. Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lonèar, pa da djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on naèinio"? Ili lonac da rekne lonèaru: "On ne razumije ništa"?

17. Neæe li se naskoro Libanon u voænjak pretvoriti, a voænjak izroditi u šumu?

18. I èut æe u onaj dan gluhi rijeèi knjige; osloboðene mraka i tmine, oèi æe slijepih vidjeti.

19. A siromasi æe se opet radovati u Jahvi, najbjedniji æe klicat' Svecu Izraelovu,

20. jer neæe više biti silnika, nestat æe podsmjevaèa, istrijebit æe se svi koji zlo snuju:

21. oni koji rijeèju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika.

22. Zato ovako govori Jahve, Bog kuæe Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: "Neæe se odsad više stidjeti Jakov i više mu neæe lice blijedjeti,

23. jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit æe ime moje." Svetit æe Sveca Jakovljeva, bojat æe se Boga Izraelova.

24. Zabludjeli duhom urazumit æe se, a oni što mrmljaju primit æe pouku.





“O Santo Sacrifício da Missa é o sufrágio mais eficaz, que ultrapassa todas as orações, as boas obras e as penitências. Infalivelmente produz seu efeito para vantagem das almas por sua virtude própria e imediata.” São Padre Pio de Pietrelcina