Judita, 16

1. Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u èast, velièajte i zazivajte Ime njegovo!

2. Jer Gospod Bog što dokonèava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.

3. Asur siðe s planina sjevernih, doðe sa silnom vojskom svojom. Mnoštvo njihovo potoke zakrèi, konji njihovi bregove prekriše.

4. Kaza da æe kraj moj zapaliti, moje mladiæe maèem isjeæi, o tlo razmrskati moju dojenèad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice.

5. Gospod Svevladar svlada ih rukom žene jedne!

6. Nisu im mladiæi silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kæi Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uništi!

7. Ona svuèe udovièke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mašæu mirisnom,

8. na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opèini.

9. Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, maè mu kroza šiju proðe.

10. Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.

11. Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemoæni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagoše!

12. Djevojèica sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše.

13. Bogu svom pjevat æu pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!

14. Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reèe, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.

15. Planine æe se iz temelja s vodama potresti, hridi æe se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti æeš i tada milostiv biti.

16. Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris, još neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek.

17. Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit æe ih na dan Suda: poslat æe oganj i crve u meso njihovo, a oni æe u boli jaukati zauvijek."

18. Kada doðoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod oèisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove.

19. Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove.

20. Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetištem i Judita je ostala s njima.

21. A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuèe u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji.

22. Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga èovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bi pridružen narodu svome.

23. Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u peæini Manašea, muža njezina.

24. Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra roðacima svojim i roðacima muža svojega Manašea.

25. U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.