Judita, 14
1. Judita im reèe: "Poslušajte me, braæo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina.
2. Èim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko maši svog oružja i svi hrabri muževi neka izaðu iz grada. Izabrat æete im voðu kao da tobože hoæete siæi u ravnicu, na asirske predstraže. Ali neæete siæi.
3. Oni æe pograbiti svoje oružje, otiæi æe u tabor i probudit æe zapovjednike asirske vojske. Zajedno æe otrèati k Holofernovu šatoru, i kad Holoferna ne naðu, spopast æe ih užas i pobjeæi æe ispred vas.
4. Vi i svi koji žive u granicama Izraela, progonite ih i uništite na putu njihova uzmaka.
5. Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim oèima prepozna onoga koji je prezreo kuæu Izraelovu a njega poslao k nama u smrt."
6. Pozvaše Ahiora iz Ozijine kuæe. Kako doðe i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od èlanova narodnoga zbora, sruši se na zemlju i onesvijesti.
7. Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome šatoru Judinu i u svakom narodu! Svatko æe drhtati od straha kad èuje tvoje ime!
8. A sada mi pripovjedi što si sve izvela ovih dana." Judita mu usred mnoštva pripovjedi sve što je uèinila od onoga dana kad je otišla pa do tada, do toga razgovora s njima.
9. Kad je završila kazivanje, narod poène klicati od radosti: svim gradom odjeknuše radosni povici.
10. Tada Ahior, vidjevši što je sve uèinio Bog Izraelov, povjerova èvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.
11. A kad zarudje zora, objesiše Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oružje te jurnuše u odredima niz padine.
12. Kada ih Asirci ugledaše, obavijestiše svoje zapovjednike. Ovi poðoše zapovjednicima, tisuænicima i ostalim èasnicima svojim.
13. Doðoše do Holofernova šatora pa kazaše upravitelju njegovih dobara: "DÓe probudi našega gospodara. Oni su se robovi usudili siæi i napasti nas da zauvijek budu uništeni."
14. Bagoa uðe i pljesnu rukama pred šatorskim zastorom: mišljaše da Holoferno spava s Juditom.
15. Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, uðe u ložnicu i naðe truplo baèeno na prag: glave nigdje, bijaše odnesena.
16. Kriknu iza glasa te plaèuæi, jecajuæi i snažno zapomažuæi rastrga na sebi haljine.
17. Uðe zatim u šator u kojem je boravila Judita i ne naðe je. Onda otrèa k narodu i povika:
18. "Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema."
19. Kad zapovjednici vojske asirske èuše te rijeèi, razderaše na sebi haljine, dušu im spopade silan strah, a taborom im se prolomiše oštri krikovi i silna kuknjava.
