Jeremija, 17

1. Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u ploèicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika,

2. kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveæa na visokim brežuljcima,

3. na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljaèki æu predati. Tako æeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji.

4. Morat æeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Uèinit æu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji æe vjeèno gorjeti.

5. Ovako govori Jahve: "Proklet èovjek koji se uzdaje u èovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i èije se srce od Jahve odvraæa.

6. Jer on je kao draè u pustinji: ne osjeæa kad je sreæa na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.

7. Blagoslovljen èovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.

8. Nalik je na stablo zasaðeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se nièeg bojati kad doðe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.

9. Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?

10. Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.

11. Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stjeèe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda.

12. Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto.

13. O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet æe se, koji se odmetnu od tebe bit æe u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode.

14. Iscijeli me, Jahve, i bit æu zdrav, spasi me, i bit æu spašen, jer ti si pjesma moja.

15. Evo ih što mi govore: Gdje je rijeè Jahvina? Neka se ispuni!

16. Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreæu niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je.

17. Ne budi mi na užas, ti, utoèište moje, u Dan nesretni.

18. Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!

19. Ovako mi reèe Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska.

20. Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata.

21. Ovako govori Jahve: 'Èuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska.

22. I ne nosite bremena iz kuæe u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima.

23. Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka.

24. A vi, ako me poslušate - rijeè je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeæi nikakva posla,

25. tada æe na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi èasnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj æe grad ostati dovijeka.

26. I dolazit æe iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu.

27. Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeæi na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada æu potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen æe proždrijeti dvore jeruzalemske, i neæe se ugasiti.'"