1. Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noæi ostade Jona u ribljoj utrobi.

2. Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.

3. On reèe: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi èuo glas.

4. Ti me baci moru u dubine, i voda me opteèe. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me.

5. Pomislih: odbaèen sam ispred oèiju tvojih. Al' ipak oèi upirem svetom Hramu tvojem.

6. Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše,

7. siðoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj.

8. Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu.

9. Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju.

10. A ja æu ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit æu. Spasenje je od Gospoda."

11. Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.





“Se você tem dúvidas sobre a fé é exatamente porque tem fé!” São Padre Pio de Pietrelcina