Joel, 4

1. "Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu,

2. sakupit æu sve narode i povesti ih u dolinu Jošafat. Ondje æu im suditi zbog Izraela, naroda mog i moje baštine, koju rastjeraše meðu narode i razdijeliše moju zemlju meðu se.

3. Baciše ždrijeb za moj narod; davali su djeèake za bludnice, djevojke prodavali za vino i pili."

4. "I vi, Tire i Sidone, što hoæete od mene? I vi, filistejski kraljevi? Želite li mi se osvetiti? Ako se budete svetili meni, osveta æe brzo na vaše glave.

5. Na vas što mi oteste srebro i zlato, što odnesoste bogate mi riznice u svoje hramove,

6. na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema da biste ih otjerali od domovine njihove.

7. Gle, ja ih kanim diæi s mjesta gdje god ih prodaste, i uèinit æu da vam zloèin vaš padne na glave.

8. Prodat æu vaše sinove i kæeri sinovima Judinim, a oni æe ih prodat' Sabejcima, daleku narodu. Jer Jahve reèe!"

9. Razglasite ovo meðu narodima! Posvetite se za rat! Dižite junake! Naprijed, navalite, svi ratnici!

10. Prekujte raonike u maèeve, kosire u koplja, nek' slabiæ kaže: "Junak sam!"

11. Pohitajte i doðite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve, onamo pošalji svoje junake!)

12. "Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Jošafat, jer æu ondje sjesti da sudim svim okolnim narodima.

13. Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, siðite: tijesak je pun, prelijevaju se kace, jer je velika zloæa njihova."

14. Mnoštvo, mnoštvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u Dolini Odluke!

15. Sunce i mjesec pomrèaše, zvijezde potamnješe.

16. Jahve grmi sa Siona, glas diže iz Jeruzalema; nebo se i zemlja tresu. Ali je Jahve utoèište svome narodu i zaštita sinovima Izraela.

17. "Znat æete tada da sam ja Jahve vaš Bog što stoluje na Sionu, svetoj gori svojoj. Jeruzalem æe biti svetište, tuðinac više neæe kroza nj proæi."

18. Kad doðe taj dan, kapat æe gore moštom, iz bregova æe brizgati mlijeko, kroza sva korita rijeèna u Judeji voda æe proteæi. Vrelo æe šiknuti iz kuæe Jahvine da natopi Dolinu sitimsku.

19. Egipat æe opustjeti, Edom æe postati beživotna pustinja zbog nasilja uèinjena sinovima Judinim, jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji.

20. Judeja æe dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena.

21. "Osvetit æu krv njihovu za koju se nisam još osvetio." Jahve æe diæi Dom svoj na Sionu.