1. Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Židovi zavladaše nad neprijateljima svojim.

2. Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuðivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova.

3. Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljaèi i èinovnici kraljevi štitili Židove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja.

4. Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve moæniji.

5. Židovi, dakle, udariše maèem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo.

6. Samo u tvrðavi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi;

7. pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu,

8. Poratu, Adaliju, Aridatu,

9. Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu

10. i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom.

11. Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvrðavi Suzi,

12. kralj reèe kraljici Esteri: "U tvrðavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit æe uslišana! Koja je tvoja želja? Bit æe ispunjena!"

13. "Ako je kralju po volji," reèe Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova."

14. Kralj naredi da se tako uèini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno.

15. Tako se Židovi Suze sakupiše i èetrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom.

16. Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuæa dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara.

17. Èetrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja.

18. Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i èetrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi.

19. Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrðenim selima, blagdanski svetkuju èetrnaesti dan mjeseca Adara veseleæi se i gozbujuæi i meðu sobom izmjenjujuæi darove. [19a] A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujuæi meðu sobom darove.

20. Mordokaj opisa te dogaðaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera.

21. Naložio im je da èetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave

22. kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuæi meðu sobom darove i dijeleæi poklone ubogima.

23. Židovi prihvatiše da drže ono što su veæ sami od sebe poèeli slaviti i o èemu im je pisao Mordokaj:

24. "Haman, sin Hamdatin, Agaðanin, progonitelj svih Židova, kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jest ždrijeb, za njihovo smaknuæe i zator;

25. ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'"

26. Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rijeèi Pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma i prema onome što su vidjeli i što im bijaše preneseno

27. Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da æe svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme.

28. Te dane valja slaviti i njih se sjeæati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju išèeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda.

29. Kraljica Estera, kæi Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu.

30. Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti;

31. da obdržavaju te dane Purima u njihovo odreðeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke.

32. Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu.





“O meu passado, Senhor, à Tua misericórdia. O meu Presente, ao Teu amor. O meu futuro, à Tua Providência.” São Padre Pio de Pietrelcina