1. Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san.

2. Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi, ugledan èovjek, èinovnik na kraljevu dvoru;

3. bio je jedan od onih zarobljenika što ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem.

4. Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji.

5. Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brekæu snažno.

6. Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se borio protiv naroda pravednih.

7. Bio je dan mraka i tame, jada i peèali, èemera i velike pometenosti na zemlji.

8. Sav narod pravednih, smuæen od straha pred vlastitim nesreæama, spremi se na propast i zavapi k Bogu.

9. Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom.

10. Ogranu svjetlo i sunce te se poniženi uzvisiše i proždriješe moæne.

11. Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani uèiniti, pošto se probudi, zadrža to u srcu trudeæi se do noæi da svakoj pojedinosti dokuèi znaèenje. i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su èuvala dvor.

13. Slušao je njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove, otkri da su se spremali podiæi ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza kralju.

14. A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, pošto su priznali, bijahu usmræeni.

15. Kralj odredi da se zapišu ti dogaðaji da bi se saèuvao spomen na njih, a opisa ih i Mordokaj.

16. Kralj zbog toga imenova Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskoj palaèi i obdari ga poklonima.

17. Ali Haman Hamdatin, Agaðanin, koji bijaše u èasti kod kralja, nastojaše da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbog dvaju kraljevih eunuha.





“Recorramos a Jesus e não às pessoas, pois só ele nunca nos faltará.” São Padre Pio de Pietrelcina