1. Nato Ahitofel reèe Abšalomu: "Dopusti da izaberem dvanaest tisuæa ljudi pa da se dignem i poðem u potjeru za Davidom još noæas.

2. Navalit æu na njega kad bude umoran i bez snage; plašit æu ga i razbježat æe se sav narod koji je s njim. Onda æu ubiti samoga kralja.

3. A sav æu narod dovesti natrag k tebi, kao što se mlada vraæa svome mužu: ti radiš o glavi samo jednome èovjeku, a sav æe narod onda biti miran."

4. Svidje se to Abšalomu i svim starješinama Izraelovim.

5. Ali Abšalom reèe: "Pozovimo još Hušaja Arèanina da èujemo što æe nam on kazati!"

6. Kad je Hušaj došao k Abšalomu, reèe mu Abšalom: "Ahitofel je svjetovao ovako. Hoæemo li uèiniti kako je on predložio? Ako ne, govori ti!"

7. A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar."

8. I nastavi Hušaj: "Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediæe. Tvoj je otac ratnik, neæe on dopustiti da narod poèiva preko noæi.

9. On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako odmah u poèetku koji od naših padne, proširit æe se glas o porazu u vojsci koja je pristala uz Abšaloma.

10. Tada æe i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti srèanost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate.

11. Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupaš u njihovoj sredini.

12. Tada æemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit æemo se na nj kao što rosa pada na zemlju i neæemo ostaviti živa ni njega niti ikojega od njegovih ljudi.

13. Ako li se povuèe u koji grad, sav æe izraelski narod donijeti užeta pod onaj grad pa æemo ga povlaèiti do potoka, sve dok više ni kamenèiæa ne bude od njega."

14. Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: "Bolji je savjet Hušaja Arèanina nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bijaše odluèio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreæu na Abšaloma.

15. Potom Hušaj javi sveæenicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i tako savjetovao Abšaloma i starješine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako.

16. Zato sad brzo javite to Davidu i poruèite mu: 'Nemoj noæas noæiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeði na drugu stranu da ne bude uništen kralj i sva vojska koja je s njim.'"

17. Jonatan i Ahimaas zadržavali se kod Rogelskog izvora; jedna je sluškinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulazeæi u grad.

18. Ali ih opazi neki momak te javi Abšalomu. Nato obojica žurno odoše i doðoše u kuæu nekoga èovjeka u Bahurimu. U njegovu dvorištu bijaše studenac i oni se spustiše u nj.

19. A žena uze i razastrije pokrivaè preko otvora studencu i posu po njem stuèenoga zrnja, tako da se ništa nije moglo opaziti.

20. Abšalomove sluge doðoše k toj ženi u kuæu i upitaše: "Gdje su Ahimaas i Jonatan?" A žena im odgovori: "Otišli su dalje prema vodi." Potom su ih još tražili, ali ih ne naðoše pa se vratiše u Jeruzalem.

21. A kad su oni otišli, ona dvojica iziðoše iz studenca i odoše da donesu vijesti kralju Davidu. I rekoše mu: "Ustajte i prijeðite brže preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel."

22. Tada se David i sav narod što bijaše s njim diže i prijeðe preko Jordana; u zoru nije više bilo nijednoga koji nije prešao preko Jordana.

23. Kad je Ahitofel vidio da se nije izvršio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kuæi u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuæu, zatim se objesi i umrije. Pokopaše ga u grobu njegova oca.

24. David je veæ bio došao u Mahanajim kad je Abšalom prešao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim.

25. Abšalom bijaše postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga èovjeka po imenu Jitre, Jišmaelovca, koji je ušao k Abigajili, kæeri Jišajevoj i sestri Sarvije, Joabove majke.

26. Izrael i Abšalom udariše tabor u zemlji gileadskoj.

27. Kad je David došao u Mahanajim, tada Šobi, sin Nahašev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileaðanin iz Rogelima,

28. donesoše postelja, pokrivaèa, èaša i zemljanog suða, uz to pšenice, jeèma, brašna, pržena žita, boba, leæe,

29. meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovèjeg i ponudiše Davida i narod što bijaše s njim da jedu. Jer mišljahu: "Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i žeðu."





“Ele e ouvir a Sua voz por meio das Suas inspirações e iluminações interiores.” São Padre Pio de Pietrelcina