1. Tada Efrajimovi ljudi rekoše Gideonu: "Kako si postupio prema nama: nisi nas pozvao kada si pošao u boj protiv Midjanaca?" I žestoko mu prigovoriše.

2. On im odgovori: "Pa što sam ja uèinio kad se usporedim s vama? Nije li Efrajimovo pabirèenje bolje od Abiezerove berbe?

3. U vaše je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Može li se usporediti moje djelo s onim što ste vi uèinili?" Na te rijeèi utiša se njihova srdžba prema njemu.

4. Kad je Gideon došao do Jordana, prijeðe ga, ali i on i tri stotine ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni.

5. Stoga reèe ljudima iz Sukota: "Dajte kruha ljudima koji idu za mnom, iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske."

6. Ali mu sukotski glavari odgovoriše: "Zar je Zebahova i Salmunina šaka veæ u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?"

7. Gideon im reèe: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat æu vam meso trnjem i draèem pustinjskim."

8. Odatle ode u Penuel i zatraži isto od Penuelaca, a oni mu odgovore kao što su mu odgovorili i Sukoæani.

9. On zaprijeti i Penuelcima: "Kad se vratim kao pobjednik, porušit æu ovu kulu."

10. Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuæa ljudi, što ih god osta od vojske sinova Istoka; sto dvadeset tisuæa ratnika bijaše palo.

11. Gideon poðe putem kojim prolaze oni što žive pod šatorima, istoèno od Nobaha i Jogbohe, te potuèe vojsku kad stajaše bezbrižna.

12. Zebah i Salmuna pobjegoše. On ih pogna i uhvati dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uništi.

13. Poslije bitke Gideon, sin Joašev, vrati se preko Hareške uzvisine.

14. I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa imena sukotskih knezova i starješina, sedamdeset i sedam ljudi.

15. Potom Gideon ode Sukoæanima i reèe: "Evo Zebaha i Salmune zbog kojih ste mi se rugali govoreæi: 'Je li Zebahova i Salmunina šaka veæ u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?'"

16. I uhvati starješine gradske, nabra pustinjskog trnja i draèa da ih oæute leða Sukoæana.

17. Poruši Penuelsku kulu i pobi graðane.

18. Onda reèe Zebahu i Salmuni: "Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na Taboru?" "Bili su nalik na te", odgovoriše. "Svaki bijaše kao kraljev sin."

19. "To su bila moja braæa, sinovi moje matere", reèe Gideon. "Tako mi Jahve, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio."

20. Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: "Ustani, pogubi ih!" Ali djeèak ne izvuèe maèa: bojao se, bijaše još mlad.

21. Tada rekoše Zebah i Salmuna: "Ustani ti i navali na nas, jer kakav je èovjek, onakva mu i snaga." I ustavši, Gideon pogubi Zebaha i Salmunu i uze mjeseèiæe što su visjeli o vratu njihovih deva.

22. Izraelci rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca."

23. Ali im Gideon odgovori: "Ne, neæu ja vladati nad vama, a ni moj sin; Jahve æe biti vaš vladar."

24. Još im reèe Gideon: "Jedno samo od vas tražim: da mi svaki dade prsten od svog plijena." Pobijeðeni su nosili zlatne prstenove jer bijahu Jišmaelci.

25. "Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj plašt, a svaki od njih baci od svog plijena po prsten.

26. Težina zlatnih prestenova što ih je zaiskao iznosila je tisuæu i sedam stotina zlatnih šekela, osim mjeseèiæa, naušnica i skrletnih haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lanèiæa što bijahu oko vrata njihovih deva.

27. Gideon naèini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaše to zamka Gideonu i njegovu domu.

28. Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna èetrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov.

29. Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj kuæi.

30. Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je imao mnogo žena.

31. Njegova inoèa koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek.

32. Gideon, sin Joašev, umrije u dubokoj starosti; sahraniše ga u grobu njegova oca Joaša u Abiezerovoj Ofri.

33. Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuše u preljub s baalima te postaviše sebi za boga Baal-Berita.

34. Izraelci se nisu više sjeæali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo.

35. I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro što ga je uèinio Izraelu.





“O passado não conta mais para o Senhor. O que conta é o presente e estar atento e pronto para reparar o que foi feito.” São Padre Pio de Pietrelcina