Jeremija, 22

1. Ovako govori Jahve: "Siði u palaèu kralja judejskoga i objavi ondje ovu rijeè.

2. Reci: Slušaj rijeè Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata.

3. Ovako govori Jahve: 'Èinite pravo i pravicu, izbavite potlaèene iz ruku tlaèitelja! Ne èinite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlaèite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu.

4. Jer budete li se istinski vladali po rijeèi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit æe kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod.

5. Ako pak ne poslušate ovih rijeèi, zaklinjem se sobom - rijeè je Jahvina - da æu taj dvor pretvoriti u ruševinu!'"

6. Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit æu te u pustinju, u grad nenastanjen.

7. Spremit æu protiv tebe zatiraèe, svakoga s oružjem njegovim, nek' posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju."

8. Mnoštvo æe naroda prolaziti mimo taj grad i pitat æe jedan drugoga: "Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?"

9. Odgovorit æe im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im."

10. Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plaèite za onim koji odlazi, jer se nikad više neæe vratiti ni rodne grude vidjeti.

11. Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otiæi iz ovoga mjesta: "Nikad se više neæe vratiti,

12. nego æe umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više neæe vidjeti."

13. Jao onom koji kuæu gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i plaæu mu ne isplaæuje;

14. koji kaže: "Sagradit æu sebi kuæu prostranu i prozraène gornje odaje!" koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom.

15. Jesi li zato kralj što se cedrom razmeæeš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je èinio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro.

16. Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znaèi to mene poznavati? - rijeè je Jahvina.

17. Ali tvoje oèi i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje èiniš i krivdu.

18. Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: "Za njim neæe naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim neæe naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, velièanstvo!'

19. Pokopat æe ga k'o magarca, izvuæi ga i baciti izvan vrata Jeruzalema."

20. "Popni se na Libanon i vièi, po Bašanu nek' se ori glas, s Abarima buèi, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni!

21. Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi reèe: 'Neæu slušati!' Tako se vladaš od mladosti: ne slušaš glasa mojega.

22. Sve æe tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici æe tvoji u izgnanstvo. Tada æeš se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje.

23. Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li æeš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje.

24. Života mi moga - rijeè je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio peèatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta.

25. Dat æu te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršæeš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca.

26. I bacit æu tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo æete umrijeti.

27. Ali u zemlju u koju èeznu da se vrate neæe se vratiti!"

28. TÓa zar je taj èovjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda što nikom se ne sviða? Zašto bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana?

29. Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj rijeè Jahvinu.

30. Ovako govori Jahve: "Upišite za ovoga èovjeka: 'Bez djece. Život mu se nije posreæio. Nitko od potomstva njegova neæe sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'"