1. Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saæe svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!

2. Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noænih kapi."

3. "Svukla sam odjeæu svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?"

4. Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.

5. Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteèe niz prste na ruèku zavora.

6. Otvorih dragome svome, ali on se veæ bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao.

7. Sretoše me èuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli èuvari zidina.

8. Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ako naðete dragoga moga, što æete mu reæi? Da sam bolna od ljubavi.

9. Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša meðu ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ?

10. Dragi je moj bijel i rumen, istièe se meðu tisuæama.

11. Glava je njegova kao zlato, zlato èisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana.

12. Oèi su njegove kao golubi nad vodom potoènom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.

13. Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeæe ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teèe.

14. Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao èista bjelokost pokrita safirima.

15. Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.

16. Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kæeri jeruzalemske.





“O meu passado, Senhor, à Tua misericórdia. O meu Presente, ao Teu amor. O meu futuro, à Tua Providência.” São Padre Pio de Pietrelcina