1. A pravednik æe se vedro suèeliti s onima koji ga tlaèiše i koji prezirahu patnje njegove.

2. Kad ga ugledaju, uzdrhtat æe od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem.

3. Govorit æe meðu sobom, puni kajanja, i uzdišuæi u tjeskobi svoje duše:

4. "To je onaj komu smo se nekoæ podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošæu i svršetak njegov neèasnim.

5. Kako li se ubrojio meðu sinove Božje i dobio udio svoj meðu svecima?

6. Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo.

7. Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuæa pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali.

8. Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje?

9. Sve je prošlo kao sjena i kao kratkotrajan glas.

10. I kao laða koja sijeèe uzburkano more i traga joj nema kuda proðe niti brazde hrptici njezinoj u valovima;

11. ili kao ptica što zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: šiba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza snažan fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema više nikakva traga njezinu letu;

12. ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina -

13. tako i mi: jedva što smo na svijet došli, a veæ nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloæi se svojoj sasvim istrošismo."

14. I doista, nada je bezbožnikova kao pljeva što je vjetar raznosi i kao sitna pjena što je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.

15. A pravednici žive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevišnjeg.

16. Zato æe iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom æe ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mišicom zaštititi.

17. Latit æe se svog žara ljubomornog kao oružja i naoružat æe sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje;

18. kao oklop obuæi æe pravednost, a kao šljem stavit æe sud bez himbe;

19. uzet æe nepobjedivu svetost kao štit,

20. a kao maè naoštrit æe žestok gnjev i sav æe svemir poæi s njim u boj protiv bezumnika.

21. Tad æe poletjet' dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat æe na cilj kao iz nategnuta luka;

22. iz bojne sprave izlijetat æe zrna grÓada srdžbom nabijena. Na njih æe voda morska bjesnjeti, i rijeke æe ih potapati bez milosti.

23. Dah Svemoæi zapuhat æe protiv njih, izvijat æe ih poput vihora. I tako æe svu zemlju opustošiti bezakonje i opaèina æe prevrnuti prijestolja vladalaèka.





“Na igreja se fala somente com Deus.” São Padre Pio de Pietrelcina