1. Jahve reèe Mojsiju:

2. "Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga koji imadne izljev i svakoga koji se oneèisti mrtvim tijelom.

3. Odstranite i muške i ženske! Izvan tabora ih istjerajte da ne oneèiste svoje tabore u kojima ja boravim meðu njima."

4. Izraelci tako uèine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao Mojsiju, tako Izraelci uèine.

5. Jahve reèe Mojsiju:

6. "Kaži Izraelcima: Kad koji èovjek ili žena poèini bilo kakav grijeh na štetu èovjeka ogriješivši se protiv Jahve, i osjeti se krivim,

7. neka prizna poèinjeni grijeh, nadoknadi štetu što bolje može te još doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu.

8. Ako èovjek ne bi imao bližeg roðaka kome bi se nadoknada mogla uruèiti, dužna nadoknada pripada Jahvi za sveæenika, ne raèunajuæi u to pomirbenoga ovna kojim æe sveæenik izvršiti nad krivcem obred pomirenja.

9. I svaka podizanica od svih posveæenih stvari što ih Izraelci sveæeniku donose njemu pripada.

10. Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveæeniku bude ono što njemu tko dadne."

11. Jahve reèe Mojsiju:

12. "Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena poðe stranputicom te mu se iznevjeri

13. i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno oèima njezina muža i žena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka buduæi da u èinu nije bila uhvaæena -

14. i sad muža obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju ženu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu a da se ona nije oskvrnula -

15. neka taj muž dovede svoju ženu sveæeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe jeèmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh.

16. Neka sveæenik povede tu ženu i postavi je pred Jahvu.

17. Sad neka sveæenik uzme posveæene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevši prašine što je na podu Prebivališta, neka je sveæenik ubaci u vodu.

18. Pošto je sveæenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s sveæenik neka drži u ruci vodu gorèine i prokletstva.

19. Zatim neka sveæenik ženu zakune. Neka joj reèe: 'Ako nikad èovjek s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašæu svoga muža, budi pošteðena od ove vode gorèine i prokletstva!

20. Ali ako si išla stranputicom dok si bila pod vlašæu svoga muža te se oskvrnula; ako je koji èovjek osim tvoga muža legao s tobom ...'

21. Ovdje neka sveæenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu meðu tvojim narodom, uèinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme!

22. Neka ova voda prokletstva zaðe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A žena neka poprati: Amen! Amen!

23. Potom neka ta prokletstva sveæenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorèine.

24. Onda neka ženu napoji vodom gorèine i prokletstva, da bi se voda gorèine po njoj razišla i napunila je gorkošæu.

25. Neka sveæenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik.

26. Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu, neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom.

27. Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva uæi æe u nju i napunit æe je gorèinom; njezina æe se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta æe žena postati prokletstvom u svome narodu.

28. A ako žena ne bude oskvrnuta nego nevina, neæe joj biti ništa i imat æe djece.

29. To je obred u sluèaju ljubomore, kad žena poðe stranputicom i oskvrne se dok je pod vlašæu svoga muža;

30. ili kad kojega èovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a sveæenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred.

31. Neka je muž slobodan od krivnje, a žena neka snosi svoju krivnju."





“Que Maria seja toda a razão da sua existência e o guie ao porto seguro da eterna salvação. Que Ela lhe sirva de doce modelo e inspiração na virtude da santa humildade.” São Padre Pio de Pietrelcina