1. Rubenovci i Gadovci imaðahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, meðutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stoèarstvo.

2. Zato Gadovci i Rubenovci doðu k Mojsiju, sveæeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu:

3. "Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon -

4. kraj što ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan za stoèarstvo; a sluge tvoje bave se stoèarstvom.

5. Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oèima", nastave, "neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!"

6. Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da vaša braæa idu u rat, a vi da ostanete ovdje?

7. Zašto odvraæate srca Izraelaca da ne prijeðu u zemlju koju im je Jahve predao?

8. Tako su uèinili i vaši oèevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju.

9. Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srèanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao.

10. Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reèe:

11. 'Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neæe vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu!'

12. Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua.

13. Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlaèio èetrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u oèima Jahvinim zlo postupio.

14. A sad vi - grešni naraštaj - ustajete namjesto svojih oèeva da još poveæate srdžbu Jahvinu na Izraela.

15. Ako se od njega odvratite, on æe još produžiti vaš boravak u pustinji; tako æete upropastiti sav taj narod."

16. Onda se oni primaknu k njemu i reknu: "Mi bismo ovdje podigli torove za svoje blago i gradove za svoju nejaèad,

17. a sami æemo pograbiti oružje i poæi na èelu Izraelaca dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto. Naša nejaèad neka ostane - zbog stanovništva ove zemlje - u utvrðenim gradovima.

18. Mi se svojim kuæama neæemo vraæati sve dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoju baštinu.

19. S njima neæemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti dalje, jer æe nas zapasti naša baština s ovu stranu, na istok od Jordana."

20. Mojsije im reèe: "Ako tako uradite, ako poðete pred Jahvom u boj;

21. ako vi svi naoružani prijeðete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje:

22. tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi æete se moæi vratiti. Tako æete biti osloboðeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova æe zemlja postati pred Jahvom vaše vlasništvo.

23. Ali ako tako ne uradite, sagriješit æete protiv Jahve i znajte da æe vas stiæi kazna za vaš grijeh.

24. Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejaèad i torove za svoju stoku, ali izvršite što ste obeæali."

25. Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: "Tvoje æe sluge uèiniti kako gospodar naš nalaže.

26. Naša nejaèad, naše žene, naša stoka i sve naše blago neka ostanu ondje u gileadskim gradovima,

27. a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poæi æe pred Jahvom u boj, kako naš gospodar nalaže."

28. Tada za njih Mojsije izda nalog sveæeniku Eleazaru, Nunovu sinu Jošui i glavarima obitelji izraelskih plemena.

29. I reèe im Mojsije: "Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose oružje, s vama prijeðu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasništvo.

30. Ali ako ne prijeðu naoružani s vama, neka dobiju baštinu meðu vama u zemlji kanaanskoj."

31. Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: "Što je god Jahve rekao tvojim slugama, to æemo uèiniti.

32. Mi æemo naoružani prijeæi pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka nam bude posjed naše baštine s ove strane Jordana."

33. I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Manašea, sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo bašanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim granicama, gradove okolne zemlje.

34. Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer,

35. Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu,

36. Bet Nimru i Bet Haran, utvrðene gradove i torove za stada.

37. Rubenovci sagrade: Hešbon, Eleale, Kirjatajim,

38. Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i Šibmu. Oni prozovu svojim imenima gradove koje su oni podigli.

39. Sinovi Makira, sina Manašeova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju Amorejce koji bijahu ondje.

40. Mojsije preda Gilead Manašeovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani.

41. A Manašeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva "Jairova sela".

42. Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova podruèja te ga nazove svojim imenom "Nobah".





“A divina bondade não só não rejeita as almas arrependidas, como também vai em busca das almas teimosas”. São Padre Pio de Pietrelcina