1. Neka vas, braæo moja, ne bude mnogo uèitelja! Ta znate: bit æemo strože suðeni.

2. Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je èovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.

3. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim.

4. Evo i laða: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoæe.

5. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!

6. I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je meðu našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotaè života.

7. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,

8. a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.

9. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:

10. iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braæo moja, tako dogaðati!

11. Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?

12. Može li, braæo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.

13. Je li tko mudar i razborit meðu vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti.

14. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine!

15. Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, ðavolska.

16. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.

17. A mudrost odozgor ponajprije èista je, zatim mirotvorna, milostiva, pouèljiva, puna milosrða i dobrih plodova, postojana, nehinjena.

18. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.





“Ouço interiormente uma voz que constantemente me diz: Santifique-se e santifique!” São Padre Pio de Pietrelcina