1. Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim;

2. nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.

3. Jer ako su ih, opèinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.

4. Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zakljuèiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj.

5. Jer prema velièini i ljepoti stvorova možemo, po sliènosti, razmišljati o njihovu Tvorcu.

6. Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor, jer možda samo lutaju tražeæi Boga i želeæi ga naæi;

7. živeæi meðu djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo nalièje stvari jer vide toliko ljepote.

8. Pa ipak, oprostiti im ne treba:

9. jer ako su bili kadri steæi toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!

10. Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima nazivaju djela ruku èovjeèjih: zlato i srebro, umjetno obraðeno, životinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom.

11. Posijeèe drvodjelja prikladno drvo, brižljivo mu oguli koru i s divnim umijeæem naèini predmet koristan za svagdašnju upotrebu.

12. A triješæe što preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti.

13. Ostane mu komad koji nije ni za što, drvo krivo i kvrgavo: uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje, oblikuje ga umijeæem nehotiènim, dade mu lik èovjeèji;

14. ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu životinju, crljenkom je oboji, crvenilom nalièi, premaže joj svaku pjegu.

15. Konaèno joj naèini prikladnu kuæicu, metne na zid i prikuje željeznim èavlom.

16. Pobrine se tako za nju da ne padne, dobro znajuæi kako sebi sama pomoæi ne može: jer je lik kojem treba tuðe pomoæi.

17. I poslije svega toga on se ne stidi tu neživu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za ženidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemoæ,

18. za život preklinje smrt, i utjeèe se za pomoæ samoj nemoæi, za putovanje onomu koji ne može ni nogom maknuti;

19. i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on traži snage u onoga komu su ruke najnemoænije.





“Apóie-se, como faz Nossa Senhora, à cruz de Jesus e nunca lhe faltará conforto”. São Padre Pio de Pietrelcina