1. I doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv šume u kraju negepskom.

3. Reci šumi negepskoj: 'Poslušaj rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit æu usred tebe oganj i on æe proždrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neæe utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga.

4. I svi æe vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neæe se ugasiti.'"

5. Rekoh na to: "Jao, Jahve Gospode, tÓa oni æe za mene reæi: 'Evo opet prièalice s prièama!'"

6. I doðe mi rijeè Jahvina:

7. "Sine èovjeèji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove.

8. Reci zemlji Izraelovoj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te! Trgnut æu maè iz korica, istrijebit æu iz tebe sve - i pravedna i bezbožna!

9. Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut æu evo maè iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga.

10. I svako æe tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao maè svoj iz korica i da ga više neæu u njih vratiti!

11. A ti, sine èovjeèji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oèi!

12. Ako li te zapitaju: 'Što toliko kukaš?' reci im: 'Zbog vijesti koja stiže, od koje æe sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utuèen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, veæ je tu!' Tako govori Jahve Gospod."

13. I doðe mi rijeè Jahvina:

14. "Sine èovjeèji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: 'Maè! Maè! Naoštren i osvjetlan!

15. Za klanje naoštren, osvjetlan da sijeva.

16. Osvjetlan da ga ruka prihvati, maè naoštren, osvjetlan da se stavi u ruke ubojici.

17. A ti, sine èovjeèji, plaèi, narièi! Jer, evo, maè je veæ na narod moj isukan, maè na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom maèu izruèeni! Udri se stoga u slabine!'

18. Doðe kušnja, i odbaèenoga žezla više biti neæe - rijeè je Jahve Gospoda.

19. A ti, sine èovjeèji, prorokuj i rukama plješæi. Neka se udvostruèi, neka se utrostruèi taj maè pokolja, maè pokolja golema što ih odasvud okružuje.

20. Da zadršæu srca, da bude žrtava nebrojenih, na svaka sam vrata postavio maè, pripravljen da k'o munja sijeva, za pokolje naoštren.

21. Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo!

22. I ja æu pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve, rekoh!"

23. I doðe mi rijeè Jahvina:

24. "Sine èovjeèji, zacrtaj dva puta kuda da poðe maè kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskršæu puta ka gradu stavi putokaz.

25. Zacrtaj maèu put da doðe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrðeni Jeruzalem.

26. Jer kralj babilonski stoji na poèetku puta, na raspuæu dvaju putova, i pita znamenja - miješa strijele, ispituje terafime i motri jetru.

27. Znamenja mu u desnici kažu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule.

28. Ali æe se njima uèiniti da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost. Ali æe ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše.

29. Zato, ovako govori Jahve Gospod: 'Jer bez prestanka podsjeæate na svoja bezakonja otkrivajuæi opaèine i pokazujuæi grijehe u svim svojim djelima - da, jer bez prestanka na njih podsjeæate, u njih æete se uloviti.

30. A tebi, neèasni i bezbožnièki kneže izraelski, tebi doðe dan i èas posljednjega zloèina.'

31. Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit æe uzvišen, a tko bi gore, bit æe ponižen.

32. Ruševine, ruševine, ruševine æu postaviti kakvih nije bilo, dok ne doðe onaj koji ima suditi, jer ja æu mu predati sud.'

33. Sine èovjeèji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: 'Maè! Maè za pokolj isukan i naoštren da sijeèe, da kao munja sijeva,

34. a tebi dotle isprazno viðaju, laž prorièu - da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, doðe dan i èas posljednjega zloèina!

35. Ali vrati maè u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja æu ti suditi.

36. Ondje æu na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdžbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vještim zatornicima.

37. I bit æeš hrana ognju, a krv æe tvoja zemljom protjecati. I nitko te živ više neæe spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'"





“Invoquemos sempre o auxílio de Nossa Senhora.” São Padre Pio de Pietrelcina