1. I doðe mi rijeè Jahvina:

2. Sine èovjeèji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove!

3. Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja.

4. Kad si svijet ugledala, na dan roðenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te oèiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše.

5. Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to uèini, nego te na dan roðenja tvojega gadnu baciše napolje.

6. A ja proðoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: 'Živi!' U krvi ti tvojoj rekoh: 'Živi!

7. Razrasti se kao izdanak u polju!' I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i doðe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila.

8. Proðoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - rijeè je Jahve Gospoda - i ti moja postade.

9. Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah.

10. Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim.

11. Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice;

12. prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenèah vijencem najljepšim.

13. I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!

14. Glas o ljepoti tvojoj puèe meðu narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe - rijeè je Jahve Gospoda.

15. Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila.

16. Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ...

17. I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih naèini sebi muške likove da s njima bludnièiš.

18. Uze šarene, vezene haljine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad.

19. A hranu što ti je dadoh - najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše - rijeè je Jahve Gospoda!

20. Sinove si svoje i kæeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludnièenja,

21. pa si èak i djecu moju davala da se njima na èast kroz oganj provedu!

22. U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala.

23. I povrh svega zla - Jao! Jao! rijeè je Jahve Gospoda -

24. sagradi sebi humke, posvud diže uzvišice.

25. Na svim raskršæima podiže uzvišice i na njima blatiš svoju ljepotu, nudiš se svakom prolazniku množeæ' svoje bludnièenje.

26. Bludu se podade sa sinovima Egipta, snažna tijela, bludnièenje si množila da me razjariš.

27. Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivši ti obrok hrane i predavši te bijesu tvojih mrziteljica, kæeri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja.

28. Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila.

29. Umnožila si bludnièenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila.

30. O, kako li slabo bijaše tvoje srce - rijeè je Jahve Gospoda - kad èinjaše ono što rade bludnice najrazvratnije.

31. Na svim raskrsnicama humak sebi podiže, posvuda sagradi sebi uzvišice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaæu bludnièku,

32. nego kao preljubnica: mjesto muža, strance si primala.

33. Svima se bludnicama plaæa, a ti si sama ljubavnike svoje plaæala i još si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti doðu odasvuda.

34. Ti bijaše bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trèao da s tobom blud provodi, nego si sama davala plaæu bludnièku, a nisu je tebi plaæali. Toliko si bila opaka!

35. Stoga, razvratnice, èuj rijeè Jahvinu:

36. Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaèila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila,

37. evo, skupit æu sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslaðivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit æu ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju.

38. Sudit æu ti kao što se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu.

39. Predat æu te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat æe sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu.

40. A zatim æe na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasijeèe maèevima.

41. Kuæe æe ti ognjem spaliti i naoèigled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. Tako æu dokrajèiti tvoje bludnièenje, neæeš više davati plaæu bludnièku.

42. Iskalit æu gnjev svoj nad tobom i povuæi æu svoju ljubomoru od tebe. Smirit æu se i neæu se više gnjeviti.

43. I jer se ne spomenu svoje mladosti, veæ me svim tim izazivaše, oborit æu ti na glavu sve postupke tvoje - rijeè je Jahve Gospoda: neæeš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti!

44. I sastavljaè poslovica narugat æe ti se poslovicom: 'Kakva mati, takva kæi.'

45. Prava si kæi svoje matere, koja ostavi muža i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostaviše muževe svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bijaše, otac Amorejac:

46. Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kæerima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mlaða sestra, sa kæerima svojim zdesna ti stoji.

47. A ti ne samo da si njihovim putem hodila i èinila njihove gadosti - to bi tebi bilo premalo - veæ bijaše od njih pokvarenija na svojim putovima.

48. Života mi mojega - rijeè je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa svojim kæerima ne uèini što si ti poèinila zajedno sa kæerima svojim.

49. Evo opaèina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kæeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu.

50. Uzoholiše se i gadosti pred oèima mojim èinjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje!

51. A sestra ti Samarija ne poèini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti poèini više gadosti nego one obje zajedno, opravdavši sestre svoje svojim gadostima.

52. Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one izaðoše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda.

53. A ja æu okrenuti udes njihov, udes Sodome i kæeri njenih, udes Samarije i kæeri njenih; i tvoj æu udes okrenuti meðu njima,

54. da snosiš sramotu svoju i da se postidiš za sve što si poèinila, njima na utjehu.

55. Sestra tvoja Sodoma i kæeri njene vratit æe se u stanje prijašnje; sestra tvoja Samarija i kæeri njene vratit æe se u stanje prijašnje; ali i ti i kæeri tvoje vratit æete se u stanje prijašnje.

56. Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijaše ponosita,

57. prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kæerima edomskim, susjedama njenim i kæerima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju.

58. Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - rijeè je Jahve Gospoda!'

59. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit æu s tobom onako kako ti uèini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez.

60. Ali æu se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit æu s tobom Savez vjeèan.

61. I ti æeš se opomenuti svojih putova i postidjet æeš se kad primiš svoje sestre, stariju i mlaðu, koje æu ti dati za kæeri, ali ne snagom tvog Saveza.

62. Sklopit æu s tobom savez svoj i znat æeš da sam ja Jahve,

63. da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što uèini! To je rijeè Jahve Gospoda.'"





“No tumulto das paixões terrenas e das adversidades, surge a grande esperança da misericórdia inexorável de Deus. Corramos confiantes ao tribunal da penitência onde Ele, com ansiedade paterna, espera-nos a todo instante.” São Padre Pio de Pietrelcina