Judita, 15

1. I oni koji su se još nalazili u šatorima, kad su èuli što se dogodilo, skameniše se.

2. Uhvati ih strava i strah te ne bijaše èovjeka koji bi ostao uza svoga bližnjega, nego se svi bezglavo razbježaše po svim brdima i ravnicama.

3. I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nagoše u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baciše na njih.

4. Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podruèje Izraela skoroteèe s porukom o onome što se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih unište.

5. Èim to doznaše, svi sinovi Izraelovi jednodušno udariše na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako uèiniše i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno što se dogodilo u neprijateljskom taboru. Žitelji Gileada i Galileje udariše zatim s boka te su ih žestoko tukli sve dok ne umakoše u Damask i njegove krajeve.

6. Ostali stanovnici Betulije nasrnuše na tabor Asiraca, oboriše ga te nagrabiše bogat plijen.

7. Vrativši se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodariše preostalim. I sela i gradiæi po brdima i ravnicama domogoše se silna plijena; bijaše ga doista mnogo.

8. Veliki sveæenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu doðoše da se dive dobroèinstvu što ga Gospod uèini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave.

9. Kad uðoše u kuæu njezinu, svi je jednodušno blagosloviše govoreæi: "Ti si slava Jeruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega!

10. Rukom svojom sve si to uèinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela! Blagoslovljena da si na vjeèna vremena od Gospoda Svevladara." A sav narod reèe: "Amen!"

11. Trideset je dana narod pljaèkao tabor. Juditi dadoše šator Holofernov, svu srebrninu, naslonjaèe, posuðe i sav njegov namještaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni.

12. Sve su žene Izraelove trèale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u èast njezinu. Onda ona uze bršljane u ruke i pokloni ih ženama koje su je pratile.

13. Zatim se ona i njezine pratilice ovjenèaše maslinovim granèicama. Ona je stupala na èelu naroda i predvodila žene u plesu; slijedili su je Izraelci naoružani, okiæeni vijencima i s hvalospjevom na usnama.

14. Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev.