1. Rat izmeðu Šaulove kuæe i Davidove kuæe potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više jaèao, a Šaulova kuæa postajala sve slabija.

2. Davidu se rodiše sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame Jizreelke;

3. drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, žene Nabalove iz Karmela; treæi Abšalom, sin Maake, kæeri gešurskoga kralja Tolmaja;

4. èetvrti Adonija, sin Hagitin; peti Šefatja, sim Abitalin;

5. šesti Jitream, od Egle, Davidove žene. Ti se Davidu rodiše u Hebronu.

6. Dok je trajao rat izmeðu Šaulove kuæe i Davidove kuæe, Abner je malo-pomalo prisvajao svu vlast u Šaulovoj kuæi.

7. A u kuæi bijaše Šaulova inoèa po imenu Rispa, kæi Ajina: nju Abner uze sebi. A Išbaal upita Abnera: "Zašto si se približio inoèi moga oca?"

8. Na te Išbaalove rijeèi Abner se razgnjevi i reèe: "Zar sam ja pasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro èinio domu tvoga oca Šaula, njegovoj braæi i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padneš u Davidove ruke, a ti me danas prekoravaš zbog obiène žene!

9. Neka Abneru Bog uèini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvršim kako se Jahve zakleo Davidu:

10. da æe oduzeti kraljevstvo Šaulovoj kuæi i da æe utvrditi Davidov prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Šebe!"

11. Išbaal se ne usudi odgovoriti ni rijeèi Abneru jer ga se bojaše.

12. Nato Abner posla glasnike k Davidu i poruèi mu: "Èija je zemlja?" Htio je reæi: "Uèini savez sa mnom i moja æe ti ruka pomoæi da okupiš oko sebe svega Izraela."

13. David odgovori Abneru: "Dobro! Uèinit æu savez s tobom! Ali samo jedno tražim od tebe: ne smiješ mi doæi na oèi ako ne dovedeš sa sobom Mikalu, Šaulovu kæer, kad doðeš da vidiš moje lice."

14. Ujedno posla David glasnike i k Išbaalu, Šaulovu sinu, s porukom: "Vrati mi moju ženu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih obrezaka."

15. Išbaal posla po nju i uze je od njezina muža Paltiela, Lajiševa sina.

16. A njezin muž poðe s njom i pratio ju je plaèuæi sve do Bahurima. Tada mu Abner reèe: "Hajde, vrati se sada kuæi!" I on se vrati.

17. Abner je veæ bio razgovarao s Izraelovim starješinama i rekao im: "Veæ odavna želite Davida za svoga kralja.

18. Uèinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: 'Rukom svoga sluge Davida izbavit æu svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svih njegovih neprijatelja.'"

19. Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je otišao u Hebron da javi Davidu sve što se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu.

20. Kad je Abner došao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim.

21. Tada Abner reèe Davidu: "Hajdemo! Ja æu skupiti svega Izraela oko gospodara moga kralja: oni æe sklopiti s tobom savez i ti æeš kraljevati nad svim što budeš želio." David otpusti Abnera, koji ode u miru.

22. I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraæali sa èetovanja, noseæi sa sobom bogat plijen, a Abner nije više bio kod Davida u Hebronu, jer ga David bijaše otpustio te je on otišao u miru.

23. Kad stiže Joab i sva vojska što je išla s njim, javiše Joabu da je Abner, Nerov sin, bio došao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru.

24. Tada Joab doðe kralju i reèe mu: "Što si uèinio? Abner je došao k tebi, zašto si ga otpustio da ode u miru?

25. Zar ne znaš Abnera, Nerova sina? Došao je da te prevari, da dozna tvoje korake, da dozna sve što èiniš!"

26. Potom izaðe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratiše, od studenca Sire, a David nije znao ništa o tome.

27. Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da želi s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela.

28. Kad je David to poslije èuo, reèe: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova.

29. Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov oèinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se laæaju vretena ili padaju od maèa, ljudi koji nemaju kruha!" -

30. Joab i njegov brat Abišaj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. -

31. Nato David reèe Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "Razderite svoje haljine, obucite kostrijet i narièite za Abnerom!" I kralj David poðe za nosilima.

32. Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plaè na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod.

33. Tada kralj ispjeva ovu tužaljku za Abnerom: "Zar morade umrijeti Abner kako umire luda?

34. Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si kao što se pada od zlikovaca!" Tada sav narod još ljuæe zaplaka za njim.

35. Nato pristupi sav narod nutkajuæi Davida da jede dok je još dana, ali se David zakle ovako: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!"

36. Sav je narod to èuo, i bilo mu je po volji, kao što je narod i sve drugo odobravao što god je kralj èinio.

37. Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova.

38. Nato kralj reèe svojim dvoranima: "Ne znate li da je danas pao knez i velik èovjek u Izraelu?

39. Ali ja sam sada još slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, jaèi su od mene. Neka Jahve plati zloèincu po njegovoj zloæi!"





“Quanto mais te deixares enraizar na santa humildade, tanto mais íntima será a comunicação da tua alma com Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina