Djela apostolska, 7

1. Veliki sveæenik upita: "Je li to tako?"

2. Stjepan odgovori: "Braæo i oci, èujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,

3. i reèe mu: Iziði iz zemlje svoje, iz zavièaja svoga, hajde u zemlju koju æu ti pokazati.

4. On nato iziðe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite.

5. U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeæa dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta.

6. Bog isto tako reèe da æe potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuðoj, da æe ih porobljavati i tlaèiti èetiri stotine godina.

7. Ali narod kojemu budu robovali ja æu suditi, reèe Bog. A nakon toga iziæi æe i iskazati mi štovanje na ovome mjestu.

8. Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozaèetnika."

9. "Rodozaèetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim

10. te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošæu i mudrošæu pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.

11. Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naæi hrane.

12. Kad Jakov doèu da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše.

13. Drugi se put Josip oèitova braæi svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo.

14. Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša.

15. Jakov tako siðe u Egipat. I umrije on i oci naši.

16. Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu."

17. "Kako se bližilo vrijeme obeæanja koje Bog obreèe Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se

18. dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa.

19. Lukav prema rodu našemu, tlaèio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu.

20. U taj se èas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kuæi oèinskoj,

21. a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kæi faraonova i othrani sebi za sina.

22. Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na rijeèima i djelima."

23. "Kad mu bijaše èetrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braæu svoju, sinove Izraelove.

24. I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipæanina.

25. Mislio je da æe braæa njegova shvatiti kako æe im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše.

26. Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braæa ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?'

27. Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi rijeèima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama?

28. Kaniš li ubiti i mene kao što si juèer ubio onog Egipæanina?

29. Na te rijeèi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina."

30. "Nakon èetrdeset godina ukaza mu se Anðeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma.

31. Opazivši to, zadivi se Mojsije viðenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega:

32. Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati.

33. A Gospodin æe mu: Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo.

34. Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu èuo pa siðoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!"

35. "Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anðelu koji mu se ukaza u grmu.

36. On ih izvede uèinivši èudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz èetrdeset godina.

37. To je onaj Mojsije koji reèe sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braæe podiæi æe vam Bog.

38. To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše izmeðu Anðela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio rijeèi životne da ih nama preda.

39. Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat

40. rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji æe iæi pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.'

41. Tele naèiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih.

42. Bog se pak odvrati i prepusti ih da èaste vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proroèkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose èetrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?

43. Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest æu vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!"

44. "Oci naši imahu u pustinji Šator svjedoèanstva kako odredi Onaj koji reèe Mojsiju da se on naèini po praliku koji je vidio.

45. Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida,

46. koji je našao milost pred Bogom te molio da naðe boravište Bogu Jakovljevu.

47. Istom Salomon izgradi mu Dom.

48. Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok:

49. Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog poèinka?

50. Nije li ruka moja naèinila sve to?

51. Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi!

52. Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika èiji ste vi sada izdajice i ubojice,

53. vi koji po anðeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali."

54. Kad su to èuli, uskipješe u srcima i poèeše škripati zubima na njega.

55. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu

56. pa reèe: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Èovjeèjega gdje stoji zdesna Bogu."

57. Vièuæi iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega.

58. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladiæa koji se zvao Savao.

59. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!"

60. Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reèe, usnu.