1. Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovaèima i bravarima.

2. U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve veæ jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rðave da se ne mogahu jesti.

3. I Jahve me upita: "Jeremija, što vidiš?" A ja odgovorih: "Smokve! Dobre su vrlo dobre, a loše su vrlo loše - tako loše da nisu za jelo."

3. Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rijeè Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali.

4. I doðe mi rijeè Jahvina:

4. I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da èujete.

5. Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako æu milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku.

5. I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena;

6. I milostivo æu svrnuti oèi na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo æu ih podiæi i neæu ih više uništiti; opet æu ih posaditi i neæu ih više išèupati.

6. i ne idite za tuðim bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neæu ništa nažao uèiniti.

7. I dat æu im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer æe se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti.

7. Ali me niste poslušali - rijeè je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreæu!"

8. Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo - da, rijeè je Jahvina - tako æu postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše.

8. Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih rijeèi,

9. Uèinit æu da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram.

9. evo, ja æu poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rijeè je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest æu ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izruèit æu ih kletom uništenju i uèinit æu ih užasom i ruglom, vjeènim razvalinama.

10. I poslat æu na njih maè, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim." Ç25Rijeè upuæena Jeremiji o svem narodu judejskom, èetvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. ô2õProrok

10. I ugušit æu meðu njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaruènika i zaruènice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke.

11. Sva æe se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi æe narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina.

12. Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit æu kralja babilonskog i narod onaj - rijeè je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit æu ih u vjeène razvaline.

13. Dovest æu na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode."

14. "I oni æe služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit æu im po njihovim èinima i po djelima ruku njihovih."

15. Ovako mi reèe Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima æu te poslati.

16. Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog maèa što æu ga meðu njih poslati."

17. I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao:

18. Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas;

19. faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim

20. i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda;

21. Edom, Moab i sinove Amonove;

22. sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora;

23. Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zalizaka,

24. sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji;

25. sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije;

26. sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit æe poslije njih.

27. I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od maèa koji æu pustiti meðu vas.'

28. Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti!

29. Jer, evo, ja sam poèeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da proðete bez kazne? Ne, neæete ostati nekažnjeni, jer æu sam dozvati maè da udari na sve stanovnike zemlje' - rijeè je Jahve nad Vojskama.

30. Ti im, dakle, prorokuj sve rijeèi ove i reci im: 'Jahve reèe sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, rièe iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožðe gaze. Do svih stanovnika zemlje

31. dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike æe maèu izruèiti - rijeè je Jahvina.

32. Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreæa veæ zahvaæa narod za narodom; nevrijeme strašno veæ se prolama s krajeva zemlje.'"

33. U onaj dan bit æe pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko neæe naricati, niti æe ih tko pokupiti i sahraniti; ostat æe kao gnoj po zemlji.

34. Kukajte, pastiri, i vièite, valjajte se po prašini, vodièi stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat æete ko ovnovi izabrani.

35. Više nema utoèišta pastirima, niti spasa vodièima stada.

36. Èuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodièi stada, jer Jahve pustoši pašnjak njihov,

37. mirna su pasišta poharana od jarosna gnjeva Jahvina.

38. Lav ostavlja guštaru jer æe zemlja njihova opustjeti od maèa pustošnièkog, od jarosnog gnjeva Jahvina.





“Padre, eu não acredito no inferno – falou um penitente. Padre Pio disse: Acreditará quando for para lá?” São Padre Pio de Pietrelcina