1. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.

2. Ti si radost umnožio, uveæao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što klièu kad se dijeli plijen.

3. Teški jaram njegov, preèku što mu pleæa pritiskaše, šibu njegova gonièa slomi kao u dan midjanski.

4. Da, sva bojna obuæa, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet æe i bit æe ognju hrana.

5. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleæima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeèni, Knez mironosni.

6. Nadaleko vlast æe mu se sterat' i miru neæe biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uèvrstit æe ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uèinit æe to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.

7. Gospod posla rijeè protiv Jakova i ona pade na Izraela.

8. Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:

9. "Opeke nam popadaše, gradit æemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre æemo posaditi."

10. Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:

11. Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena.

12. Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama.

13. Zato Jahve odsijeèe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu.

14. Starješina i odliènik - to je glava; prorok, uèitelj laži - to je rep.

15. Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su.

16. Stog' mu Gospod neæe poštedjet' mladiæa, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neæe. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena.

17. Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, draè i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu.

18. Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda.

19. [19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:

20. Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena.





“Quanto mais te deixares enraizar na santa humildade, tanto mais íntima será a comunicação da tua alma com Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina