1. Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu.

2. I sad još griješe oni od srebra praveæ' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce!

3. Zato, bit æe oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi.

4. A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.

5. Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.

6. Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasiæenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše.

7. Stoga æu im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba;

8. kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja æu se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav æu proždrijeti meso njihovo, zvijeri æe ih poljske rastrgati.

9. Uništit æu te, Izraele, i tko æe ti pomoæi?

10. TÓa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!"

11. U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam.

12. Dobro se èuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen.

13. Doðoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo èedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine!

14. Ja æu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti æu ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih oèiju!

15. Tako je rodan meðu braæom Efrajim, ali æe doæi vjetar istoèni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit æe mu izvore, presahnuti studence, opljaèkat mu riznicu, blago odnijeti.





“A caridade é o metro com o qual o Senhor nos julgará.” São Padre Pio de Pietrelcina